Nekoliko važnih činjenica o cjepivima

Pedijatrijska cjepiva nabavljaju se javnom nabavom po najnižim cijenama te se ne provode klinička ispitivanja od strane zdravstvenih institucija RH za svako cjepivo prije uvoza i puštanja u promet unatoč spoznajama o smrtnim slučajevima i teškim oštećenjima zdravlja koja su izazvala nakon čega su bila povučena iz prometa od istih tijela koja su ih odobrila.

Cijepe se zdrava djeca već u dojenačkoj i u novorođenačkoj dobi bez prethodnog testiranja na preosjetljivost bilo koje komponente cjepiva, cjepivima koja osim atenuiranih uzročnika bolesti (uzročnici smanjene snage), sadrže biološki materijal na kojem su virusi i bakterije uzgajani (životinjski serum i tkiva), konzervanse, pojačivače, antibiotike i priznate otrove. Ne postoji siguran prag za živu i/ili aluminij koji su bioakumulativni neurotoksini.

Ubrizgavanjem cjepiva u tijelo povećava se broj antitjela koja napadaju organe primatelja svuda gdje se sadržaj cjepiva nađe. Kako moždano tkivo ima afinitet prema aluminiju i živi iz cjepiva koji su veoma snažni neurotoksini i akumuliraju se u mozgu, antitijela će napadati upravo moždano tkivo.

Meningee su ovojnice mozga i kada dođe do upale ovojnica, to stanje se naziva meningitis. Kada živa prodre duboko u mozak i antitijela napadnu sam mozak, to stanje se naziva encefalitis. Meningitis može biti virusni, bakterijski ili uzrokovan toksinima. Što znači da svako cjepivo može izazvati meningitis i encefalitis, a blagi oblik upale mozga i moždanih ovojnica ima svako dijete koje primi bilo koje cjepivo.

photo_11602_20090601

Ustroj i djelovanje imunosnog sustava je djelomično poznato dok su posljedice koje bi tu mogla izazvati vanjska agresivna i neprirodna intervencija nepredvidive, naročito kada je riječ o imunosustavu koji je nezreo, odnosno tek u razvoju što je razvidno i iz uputa o lijeku samog proizvođača (sastav, nuspojave, relativna učinkovitost, odricanje odgovornosti za proizvod).

Obzirom kako je riječ o zdravoj, a ne bolesnoj djeci, mogućnost rizika mora biti isključena. Iz znanstvene literature je razvidno kako postoji opravdana opasnost da eradikacija zaraznih bolesti dovede do epidemije degenerativnih bolesti (primjerice slučaj s poliomijelitisom, ”divlji polio” od kojeg se oboljevalo prirodnim putem je postao rijetkost u odnosu na induciran cjepivom, presude: VSRH (Rev 79/07-2) i VSRH (Rev 785/05-2)), te da se, kako upozoravaju brojni stručnjaci, miješanjem u djelovanje imunosnog sustava promijene njegove obrambene funkcije i sposobnosti s nepredvidljivim i nesagledivim negativnim posljedicama na život čovjeka kao vrste.

Sve je više autoimunih bolesti (autizam, dijabetes tip I, multipla skleroza, reumatoidni artritis, sistemski lupus, Crohnova bolest i slično), te astmi, alergija, kroničnog bronhitisa, poremećaja spavanja, disleksije, migrene, hiperaktivnosti, epilepsije, te sporijeg razvoja govora i motorike. Potiskivanje zaraznih bolesti dugoročno bi moglo biti štetno jer obrambeni sustav uči i sazrijeva kroz interakciju s mikroorganizmima, odnosno kroz proces bolesti. Kad se bolest preboli prirodnim putem, otpornost je obično doživotna; ona proizvedena vakcinom nije, i ako se osoba razboli, to je već u odrasloj dobi kad je klinička slika teža, a komplikacije češće.

Obzirom kako je postotak oboljelih koji su bili cijepljeni značajno veći, a većinu bolesnih čine cijepljena djeca, upitna je kvaliteta cjepiva i trajanje otpornosti nakon vakcinacije.

A little boy and a little girl running on the beach

Ne postoji klinička studija s adekvatnom grupom ispitanika o dugoročnoj učinkovitosti i sigurnosti pedijatriskih cjepiva na osnovi zbira svih kliničkih pokusa. Ozbiljne studije potvrđuju kako su necijepljena djeca zdravija od cijepljene, te kako je postotak pojave zaraznih bolesti veći kod cijepljene djece u odnosu na necijepljenu. To se objašnjava činjenicom da imuni sustav necijepljenih ljudi funkcionira normalno te počinje bijesniti ili se u potpunosti sruši nakon cijepljenja što ukazuje na povredu pravila proporcionalnosti – rizici premašuju koristi cijepljenja, dok se štetnim tvarima po zdravlje krši načelo predostrožnosti i Hipokratova zakletva koja se zasniva na načelu ”Primum, non nocere”.

Načelo predostrožnosti i načelo “Primum non nocere” ili “Prvo ne škoditi” nameću zabrane primjene bilo koje supstance koja je prepoznata kao opasna po zdravlje i/ili okoliš, bez obzira jesu li ove supstance kancerogene, mutagene, reprotoksične (CMR), imunotoksične ili se pak radi o endokrinim disruptorima, neurotoksičnim ili perzistentnim, bioakumulativnim ili toksičnim spojevima (PBT) ili kombinaciji navedenih supstanci.

Naš imunološki sustav pomoću sluznice dišnih puteva, crijeva i kože aktivno štiti tijelo od vanjskog svijeta memorirajući mikroorganizme koji uđu u tijelo putem zraka, hrane, crijeva i kože kroz sluznicu stvarajući imunološki odgovor antitijelima na iste i druge mikroorganizme na principu domino efekta. Imunološki sustav iz sluznice prima informaciju, šalje je u sve druge dijelove imunološkog sistema i stvara imuni odgovor memoriranjem antigena i stvaranjem antitijela. Taj dio je ključan za razvoj imunološkog sustava.

S druge strane, ubrizgavanjem materijala iz cjepiva u tijelo, to jest vakcinacijom zaobilazi se taj ključni prvi korak primarne crte obrane. Cijepljenje potiče samo stvaranje antitijela bez dugoročnog imuniteta jer se pritom preskače memoriranje antigena karakteristično za ulazak istih kroz sluznicu dišnih puteva, crijeva i kože. Neki će reći, zato postoje cjepiva u obliku nazalnog spreja, oralna cjepiva. No, tu se opet podrazumijeva, to jest pretpostavlja neizloženost virusu u nekom trenutku, koja se možda već i dogodila, te kako izloženost automatski vodi k’ infekciji. Izloženost ne mora nužno dovesti do infekcije. Puno toga ima veze s općim stanjem pojedinog imunološkog sustava individue.

Injektirani mikroorganizmi u cjepivima su najčešće fragmentirani, stoga kad uđu cijeli kroz sluznicu organizam ih najčešće ne prepoznaje što je uzrok oboljevanja od bolesti protiv kojih su ljudi cijepljeni.

* Izvori:

1. Dr. sci. Lucija Tomljenović, mikrobiologinja i biokemičarka: Tvrdnje o učinkovitosti cjepiva vrlo su pretjerane! (Biologija.com.hr, 5. travnja 2013. – napis više nije dostupan izravno, stoga ga objavljujemo kao PDF); Pogledi (PDF)

2. Dr. Lidija Gajski, dr. med.: Cijepljenje – spas od zaraznih bolesti ili nepotreban rizik (ppt prezentacija – podloga za predavanje, 2014.)

3. Dr. Russel Blaylock, neurokirurg: http://www.youtube.com/watch?v=-Xrd8OfUlKA (video)

4. Dr. Larry Palevsky, pedijatar: Stručnjak iz područja pedijatrije razotkriva mitove o cjepivima

5. Prof. dr. sci. Marijan Jošt, genetičar bilja, i dr. sci. Eugen Šooš, virolog.: Lice i naličje cijepljenja protiv hepatitisa B (Ovo bi svakako trebali pročitati budući roditelji) (Nova prisutnost V/3, str. 305-324, 2007.)

6. Zdravlje necijepljene djece (portal Neosante editions, 22. studeni 2012.)

7. Vence Ferrell: Cjepiva (PDF knjige – SAD 1993., srpski prijevod 2008.)

8. pitanja za web 3. dio Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (PDF).

Child wearing a hat on a lavender plantation in Provence, southe

Što sve sadrže cjepiva?

Iz napisa Cjepiva sadrže i životinjske tvari i stanice podrijetlom od ljudskih fetusa, a neka cjepiva se proizvode uz pomoć GMO tehnologije možete doznati što sve sadrže pojedina cjepiva, i to ne na osnovu “rekla-kazala” izvora, već uz pomoć odgovora koji nudi Služba za epidemiologiju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ).

Uz to se brojna cjepiva testiraju na životinjama, premda su pokazatelji takvih pokusa znanstveno vrlo upitni, dok su s etičkog gledišta posve neopravdani jer nanose patnju neljudskim bićima (o tome možete više saznati u napisu Liječnici protiv pokusa na životinjama).

Aluminijski dodaci cjepivu: Jesu li sigurni?

Prenosimo sažetak i zaključak znanstvenog rada profesora dr. Christophera A. Shawa i dr. Lucije Tomljenović iz 2011. godine pod nazivom Aluminijski dodaci cjepivu: Jesu li sigurni? (PDF).

Sažetak:

Aluminij je eksperimentalno dokazani neurotoksin i najčešće upotrebljavan adjuvans u cjepivima. Unatoč gotovo devedesetgodišnjoj širokoj uporabi aluminijskih adjuvansa, znanstveno medicinsko razumijevanje o njihovim mehanizmima djelovanja još uvijek je slabo. Postoji samo zabrinjavajuće malo podataka o toksikologiji i farmakokinetici ovih sastojaka. Usprkos tomu, čini se da je tvrdnja da je aluminij u cjepivima siguran naširoko prihvaćena. Eksperimentalna istraživanja, međutim, jasno pokazuju da aluminijski adjuvansi mogu inducirati ozbiljna imunološka oštećenja kod ljudi. Preciznije, aluminijski dodaci nose sa sobom rizik za autoimunitet, dugotrajnu upalu mozga i neurološke komplikacije što može imati duboke i raširene neželjene posljedice po zdravlje. Po našem mišljenju, vjerojatnost da su koristi cjepiva precijenjene, a rizici potencijalnih negativnih posljedica podcijenjeni nije dovoljno rigorozno evaluirana u zdravstvenoj i znanstvenoj zajednici. Nadamo se da će ovaj rad dati okvir za potrebnu procjenu ovog vrlo kontroverznog medicinskog problema kojim se već odavno trebalo pozabaviti.

Zaključak:

Aluminij u različitim oblicima može biti toksičan za nervni sustav. U pozadini brojnih oštećenja središnjeg živčanog sustava može biti prisustvo aluminija u raznim oblicima u ljudskom okruženju. Stalna uporaba aluminijskih adjuvansa (pomoćnih tvari) u raznim cjepivima za djecu kao i za odrasle može biti razlog za zabrinutost. Preciznije, aluminij prisutan u tom obliku donosi rizik za autoimunitet, dugotrajne upale mozga i s tim u vezi neurološke komplikacije te stoga može imati duboke i raširene neželjene posljedice za zdravlje. Općeprihvaćena tvrdnja da su pomoćne tvari na bazi aluminija sigurne nema čvrsto uporište u dostupnoj znanstvenoj literaturi pa je to možda dovelo do pogrešnih zaključaka koji se odnose na značaj tih komponenta u etiologiji mnogih uobičajenih neuroloških poremećaja. Nadalje, uobičajeno korištenje placeba s aluminijskim adjuvansima u kliničkim ispitivanjima cjepiva možda je dovelo do potcjenjivanja stvarne razine negativnih ishoda povezanih s cjepivima koje sadrže aluminijske adjuvanse. Po našem mišljenju, već je odavno trebala biti učinjena opširna procjena sveukupnog utjecaja aluminija na ljudsko zdravlje. Takva procjena trebala bi uključivati istraživanja koja bi proučila kratkoročne i dugoročne utjecaje aluminija u prehrani, kao i potencijalne utjecaje u različitim dobnim skupinama samog aluminija te onog u kombinaciji s drugim potencijalno toksičnim sastojcima cjepiva (primjerice formaldehid, formalin, živa, fenoksietanol, fenol, polisorbat 80, glutaraldehid). Što se ovog posljednjeg tiče, sve dok opširna nezavisna dugoročna istraživanja, koja detaljno ispituju utjecaj na živčani sustav, ne dokažu sigurnost cjepiva, mnogi od onih koji su cijepljeni ili upravo primaju cjepiva možda riskiraju zdravstvene komplikacije koje premašuju potencijalnu korist koju im može ponuditi profilaksa cjepivima. Rizik koji predstavlja aluminijski adjuvans u cjepivima pitanje je kojemu treba posvetiti puno više pozornosti i ispitivanja nego dosad.

* Dr. sci. Christopher A. Shaw je profesor na Katedri za oftalmologiju i vizualne znanosti na Sveučilištu British Columbia u Kanadi i predstojnik Odsjeka za eksperimentalnu medicinu i poslijediplomski studij u neuroznanosti. S dr. sci. Lucijom Tomljenović na Sveučilištu British Columbia provodi znanstvena istraživanja o neurotoksičnosti aluminija u tijelu.

* Izvor: Aluminum Vaccine Adjuvants: Are they Safe?

adorable-19638_1280

Preporučujemo na uvid internetske stranice i napise:

Sastav cjepiva

Je li opravdano cijepljenje protiv hepatitisa B?

Share this article

EmailEmail
PrintPrint