Prenosimo dio razgovora s Aleksandrom Soltyšikom (* ), liječnikom biološke i klasične medicine, pod nazivom “Zdravlje pod opsadom” (** ), koji se odnosi na cijepljenje. Razgovor je objavljen u časopisu “Svjetlost”, u broju 136 za srpanj i kolovoz 2014. godine:

aleksandar_soltysik_ozdravimo.info_400 Aleksandar Soltyšik (fotoizvor: ozdravimo.info)

Dr. Aleksandar Soltyšik o odnosu prema cijepljenju u svijetu i u Hrvatskoj:

“… Problem je u mentalitetu klasične medicine, osobito kod nas, gdje vlada ekstremna isključivost. Evo jedan tipičan primjer: cijepljenje, razmjerno s činjenicom da u oko 50 posto zemalja EU taj problem ne postoji.

Konkretno, Finska, Danska, Švedska, Norveška, Nizozemska, Velika Britanija, Njemačka, Estonija, Litva, Cipar, Austrija, sve ove zemlje nemaju nijedno obvezatno cjepivo! Jesu li oni gluplji od Hrvata? Jesu li hrvatski liječnici javnog zdravstva inteligentnija skupina liječnika od kolega iz zemalja koje sam spomenuo?

Epidemiološki gledano, te zemlje EU u kojima nema niti jednog obvezatnog cijepljenja imaju manju incindenciju zaraznih bolesti u odnosu na Hrvatsku. Kada se pojavi neka sudska odluka u vezi cijepljenja, a pojavila se nedavno, mnogi roditelji kažu: “Moje se dijete neće moći upisati u vrtić, neće se moći upisati u školu.”. A u stvari jedini uvjet je taj da dijete pri upisu bude zdravo, ništa drugo, to je jedini uvjet.

Ali na Balkanu jednostavno prestaje mogućnost za bilo koju logiku zdravog razuma… Molim Vas, je li vrtić ili škola zdravstvena ustanova? Otkud tim ustanovama pravo da ucjenjuju roditelje i prišivaju im bezobrazno licemjerne opaske da se “ne brinu za zdravlje svoje djece” jer nisu dopustili cijepiti svoju djecu?

Štoviše, problem nastaje već u rodilištu! Nitko ne može argumentirano obraniti cijepljenje novorođene djece za hepatitis B, kojeg, nota bene, mogu “zaraditi” tek spolnim odnosom. Unatoč tomu, praksa je drukčija.

Nije neumjesno prepostaviti postojanje sprege zdravstvene politike i pogodovanja proizvođačima cjepiva. Cijepljenje jednostavno ne može biti uvjet upisa u školu ili vrtić jer cijepljenje je preventivna, a ne kurativna mjera i ako je dijete zdravo, premda nije cijepljeno, ono ne predstavlja opasnost za drugu djecu!

Osim toga, pravo na izbor temeljem Deklaracije o pravima čovjeka, a Hrvatska je potpisnica te Deklaracije, nitko nema pravo nekoga na nešto prisiljavati. A tražimo li svoja prava moramo jasno deklarirati na temelju čega svoja prava tražimo, a onaj tko ta prava krši treba snositi pravne posljedice.

I da u skladu s načelom cjelovitog prikazivanja tematike, što sam već spomenuo, dodam i sljedeće: cijepljenje protiv zaraznih bolesti visoko je ingeniozna medicinska ideja. Nažalost, nije se idejno razvijala u smjeru fiziološkog pristupa imunizaciji protiv zaraznih bolesti, premda kao izvrstan primjer za to postoje registrirani lijekovi koji su baš temeljem velikog broja profesionalno dizajniranih studija pokazali zavidne terapijske efekte imunizacijom antigenima najčešćih uzročnika infekcija uro i respiratornog trakta, već je otišla u smjeru nasilnog načina prezentacije antigena, a to je unošenje antigena ili skupine antigena injektiranjem.

Tako je, nažalost, izvrsno cjepivo, takozvana Salkova vakcina protiv poliomijelitisa, zamijenjena injektivnom inačicom. Zašto? Zbog čega nije nastavljeno cijepljenje oralnim, dakle, prirodnim putem?

Osim toga, moram objasniti srž preventivne medicinske prakse, a tu se ubrajaju i cjepiva. Prevencija po definiciji ne smije biti hazardna, dakle, ne smije nositi sa sobom potencijal opasnosti, odnosno ugroze zdravlja! Ispunjava li današnji način imunizacije taj temeljni postulat?”

svjetlost_136

(* ) Dr. Aleksandar Soltyšik je liječnik s dugogodišnjim iskustvom na području biološke medicine, od mladih dana zanimao se za drugačije pristupe liječenju. Konstantno se educira, ulaže u svoje znanje, predsjednik je Antropozofskog društva u Zagrebu, politički je angažiran u UZMAH-u (Udruga Zajedno – Mreža aktivista Hrvatske). Završio je postdiplomske studije iz akupunkture, Yamamoto skalp akupunkture, Mayrove medicine, manualne medicine, ortomolekularne medicine, kelacije, organoterapije, biološke onkologije, bioimunoterapije, restauracije crijevne flore, enzimoterapije, fitoterapije, neuralne terapije, kliničke homeopatije, rejuvenativne medicine, ozonoterapije, izoterapije, proloterapije, kao i niza psihoterapijskih pristupa.

(** ) “Svjetlost”, broj 136 za srpanj i kolovoz 2014.

Share this article

Comments closed.

EmailEmail
PrintPrint