Nakon roditelja Larére, čiji slučaj još nije završen, jučer je otvoren slučaj oca Lecomtea. Mediji obično roditelje koji odbijaju cijepljenje djece spremno nazivaju antivakcinalistima, no podsjećamo da taj termin ne znači ništa u kontekstu ekstremnih pritisaka za cijepljenje i gdje establishment i farmaceutske kompanije rade u dosluhu, a francuski Senat to smatra “prirodnim partnerstvom”.

Mickaël Lecomte (36) mora se braniti na sudu u Strasbourgu jer nije dao cijepiti svojeg sina obveznim cjepivom protiv difterije, tetanusa i poliomijelitisa – DTP. Naime, njegova je supruga djelatnica u francuskoj vojsci i odselila je u Gabon. On joj se sa sinom trebao ondje pridružiti. No, kad je prije puta doveo sina na cijepljenje u centar za cijepljenje, od pedijatra je saznao da se DTP cjepivo ne proizvodi još od 2008 godine. Ponuđeno mu je heksavalentno cjepivo, koktel koji u sebi sadrži i cjepiva protiv drugih bolesti. Mickaël je dijete želio cijepiti samo obveznim DTP cjepivom. “Nisam želio da se u moje zdravo dijete ubrizgavaju teški metali, poput aluminija.”

Pedijatar je inzistirao, spomenuo čak i slučaj djeteta koje je u Njemačkoj preminulo od ospica. “Pokušao mi je nametnuti osjećaj krivnje, pitajući me želim li da mi dijete umre. Tražio sam znanstvena objašnjenja o cjepivima, ali to je bio “razgovor s gluhim”. Rekao je da će me prijaviti inspekciji, spominjao zlostavljanje djeteta, smučilo mi se. Govorio je to meni koji sam radio ulja za masažu za svoju suprugu kako joj ne bi ostale strije, pripremao obloge za ublažavanje bolova na porodu…bio sam u šoku!”

Mickaël Lecomte, avec son fils pour qui il refuse la vaccination obligatoire. Portrait dans la maison de ses parents. Senones, Vosges, 30 octobre 2015

Šokiran, Mickaël je počeo mahnito istraživati ovu temu. “Nisam mogao spavati. Samo sam čitao. Knjige od 400 stranica. Išao sam na konferencije. Gledao sam video snimke. Već šest mjeseci to mi je jedina tema razgovora. Kad se već spominjalo zlostavljanje, htio sam ustanoviti jesam li zaista u krivu ili ne. Otkrio sam puno lošega.” Mickaël je učvrstio svoja uvjerenja da cjepiva nisu ni korisna ni nužna, ni učinkovita ni sigurna.

Na zahtjev pedijatra iz centra za cijepljenje, Mickaël je morao otići drugom pedijatru. “Odande sam izašao plačući.” Uskoro dolazi pismo iz Centra za socijalnu skrb i u posjet mu dolaze dvije službenice centra, medicinske sestre. “Bile su vrlo ljubazne, pitale što i kako Pierre jede, kako spava. Vidjele su da sam mu napravio bočicu sa sokom od lubenice, limete, đumbira, bosiljka i kurkume. Dodajem mu svašta u prehranu, ništa mu ne uskraćujem. Da je jako bolestan, dao bih mu dozu antibiotika. Ali ljudi danas polude samo zbog malo povišene temperature. A to je samo fiziološko stanje nužno za borbu protiv bolesti, kao npr. protiv polija. Ali, naravno, ljudi djetetu odmah daju Tylenol.”

Neposredno pred odlazak na sud Mickaël ima sve odgovore, smiran je i odlučan. “Ljudska su prava na našoj strani. Ustav, medicinska etika. Nametanje cijepljenja je ugrožavanje tjelesnog integriteta…”

“Ako se mom djetetu nešto dogodi, neće plakati Medicinska akademija. Imam dojam da sam u SF filmu. Samo želim da se sve završi i da se pridružim svojoj supruzi u Gabonu.”

Cecile Deffontaines

Share this article

Comments closed.

EmailEmail
PrintPrint