Pitanja i odgovori – Građanska inicijativa Cijepljenje – pravo izbora

* NAPOMENA: Odgovori GI Cijepljenje – pravo izbora nisu pravni savjeti. Na neke najčešće dvojbe slijedom različitog postupanja prema roditeljima i obzirom na različita tumačenja pojedinih pravnih propisa nemoguće je jednoznačno odgovoriti.

Jedna od najčešćih dvojbi (pitanja) kod roditelja koji nisu skloni cijepljenju svojeg djeteta – Odgoditi ili odbiti? – potaknula nas je da 2016. godine sastavimo dokument 3 u 1 (PDF). Dokument ukazuje na to da bez ispunjenja najosnovnijih ZAKONSKIH pretpostavki za pristupanje cijepljenju – informirani pristanak i utvrđivanje preosjetljivosti na sastav cjepiva prije cijepljenja – roditelj nije u mogućnosti dati suglasnost za cijepljenje svoga djeteta. Tim dokumentom roditelji i zakonski zastupnici maloljetnog djeteta  podnose pedijatru ili drugom liječniku cjepitelju svojeg djeteta: 1. molbu za informirani pristanak, 2.  zahtjev za utvrđivanje preosjetljivosti na komponente cjepiva, 3. zabranu vezanu uz institut liječničke tajne i zaštitu pacijentovih podataka. Detelji vezani uz ovaj dokument mogu se pronaći u rubrici Pedijatrijski kutak.

Za dvojbe koje roditelji ne mogu riješiti na temelju odgovora ponuđenih putem stranica Cijepljenje.info, mogu se obratiti porukom na facebook stranicu Cijepljenje – pravo izbora ili potražiti savjete i pravnu pomoć pravnika i(li) odvjetnika.

Moram li cijepiti dijete?

Ovo pitanje postavljaju roditelji, ali i liječnici-cjepitelji. U Republici Hrvatskoj se još uvijek kompletno cijepljenje protiv dječjih zaraznih bolesti ne zasniva na preporuci. Povjerenstvo za medicinsku etiku i deontologiju Hrvatskog liječničkog zbora je 4. siječnja 2012. godine jednoglasno potvrdilo: “Prisilno cijepljenje protiv zaraznih bolesti nije u skladu s liječničkom etikom.” Neujednačena pravna praksa tolerira odbijanje cijepljenja, ali u tome slučaju se načelno  roditelj, odnosno skrbnik djeteta sankcionira novčanom kaznom od 2000 kuna*.

Cijepljenje je obaveza te ga kao takvo zagovaraju svi dionici sustava cijepljenja. Uvjeravanje roditelja u potrebu cijepljenja treba biti u skladu sa svim za to potrebnim informacijama, kako o dobrobiti koje može pružiti, tako i o mogućim štetnim posljedicama.

Naposljetku, roditelji su ti koji odlučuju žele li cijepiti dijete ili ne. Cijepiti se ne mora, ali trenutno u Hrvatskoj ta odluka nije “slobodna” jer je opterećena propisanom novčanom kaznom i mogućim kršenjem prava roditelja i djeteta (zadiranje u privatnost, odbijanje upisa necijepljenog ili djelomično cijepljenog djeteta u vrtić, odbijanje pružanja usluga pedijatra, razne neugodnosti od strane pojedinaca i dijela društvene zajednice…).

* Odredbe ZZPZB-a kojima je regulirana obveza cijepljenja i sankcija kao posljedica odbijanja cijepljenja (članak 40. i 77.) su u koliziji s pravom Europske unije, međunarodnim ugovorima kao i domaćim pozitivnim propisima čime se grubo krše temeljna ljudska prava i slobode, pravo na život i pravo na zdravlje. Ovdje je nužno naglasiti kako je pozitivni Zakon o zaštiti prava pacijenta lex specialis u odnosu na pozitivni ZZPZB što znači da ga derogira, to jest nadjačava, drugim riječima odredbe Zakona o zaštiti prava pacijenta konkretno derogiraju članke 40. i 77. ZZPZB-a, a time i obvezu cijepljenja i novčanu sankciju (vidjeti: Pravni kutak).

Poziv-na-cijepljenje-obr.4   Poziv na cijepljenje

Imam li pravo tražiti od liječnika-cjepitelja podatke o sastavu cjepiva, mogućim nuspojavama cijepljenja…? Imam li pravo tražiti utvrđivanje zdravstvenog stanja djeteta prije nego li donesem odluku o njegovom cijepljenju?

Pretpostavke za pristupanje cijepljenju su informirani pristanak i neprisutnost preosjetljivosti djeteta na bilo koju komponentu cjepiva koja se utvrđuje imunopretragama. Bez toga cijepljenje je protuustavno, sukladno članku 23. Ustava RH, a osim toga je i inkriminirano, člancima 117., 177. i 181. Kaznenog zakona.

Prema Zakonu o zaštiti prava pacijenata “pravo na suodlučivanje pacijenta obuhvaća pravo pacijenta na obaviještenost i pravo na prihvaćanje ili odbijanje pojedinoga dijagnostičkog, odnosno terapijskog postupka”, a pacijent ima, između ostaloga, “pravo na potpunu obaviještenost o svome zdravstvenom stanju, uključujući medicinsku procjenu rezultata i ishoda određenoga dijagnostičkog ili terapijskog postupka”, kao i mogućim prednostima i rizicima obavljanja ili neobavljanja preporučenih pregleda i zahvata”. U slučaju da je pacijent malodobno dijete, navedena prava se prenose sa djeteta na njegove roditelje ili zakonske skrbnike.

U kojem obliku mogu tražiti od svoga liječnika informacije o cjepivu, nuspojavama cijepljenja…?

Pravo na obaviještenost ima osnovu najprije u članku 8., stavak 1., točka 1., 2., 3. i 4., i članku 9., stavak 1. Zakona o zaštiti prava pacijenata (NN 169/04, 37/08). Prema članku 18. (kao i člancima 6., 8. i 17.) Zakona o pravu na pristup informacijama (NN 25/13), pitanja za liječnika-cjepitelja (pedijatra ili liječnika školske medicine) možete podnijeti na obrascu čiji je naziv Zahtjev za ostvarivanje prava na pristup informaciji (PDF).

Upute možete podnijeti i na vlastitom obrascu, ali u tome slučaju trebate ga sastaviti tako da sadržava sve sastavnice po uzoru na službeni obrazac: kome se upućuje (to jest kojem tijelu javne vlasti: Popis tijela javne vlasti (PDF)), koje informacije se traže i na koji se način traži dostava istih.

U slučaju informiranja o cjepivima i cijepljenju navedeni popunjeni i potpisani obrazac možete dostaviti pismeno preporučenom pošiljkom s povratnicom ili putem e-maila najbližem Zavodu za javno zdravstvo poštom (na adresu ili e-mail Zavoda istaknute u Popisu tijela javne vlasti).

Na osnovu kojih zdravstvenih kontraindikacija se može dobiti izuzeće od obaveznog cijepljenja?

U knjižici Cijepljenje – pitanja i i odgovori u izdanju Zavoda za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije, objavljenoj 2014., ističe se: “Kontraindikacije za cijepljenje pojedine osobe protiv određene zarazne bolesti mogu biti opće i posebne.

Opće kontraindikacije za sva cijepljenja su akutne bolesti, febrilna stanja (stanja s povišenom tjelesnom temperaturom), preosjetljivost na sastojke cjepiva, teže nepoželjne reakcije pri prethodnoj dozi cjepiva, a za živa atenuirana (oslabljena) virusna cjepiva još i stanje oslabljene imunosti i trudnoća.

Posebne kontraindikacije su za BCG – oštećenje staničnog imuniteta zbog HIV infekcije i za pertusis (hripavac) – evolutivne bolesti središnjeg živčanog sustava (nekontrolirana epilepsija, progresivna encefalopatija).

Kontraindikacije mogu biti trajne ili privremene. Ako postoji privremena kontraindikacija (febrilno stanje), cijepljenje će se naknadno obaviti. U slučajnu trajne kontraindikacije na neku od komponenti kombiniranih cjepiva, treba obaviti cijepljenje odgovarajućim pojedinačnim cjepivima (monovakcinama).”.

Kontraindikacije za cijepljenje i način njihovog utvrđivanja navedeni su u člancima 7., 8., 10., 11., 12. i 27. Pravilnika o načinu provođenja imunizacije, seroprofilakse, kemoprofilakse protiv zaraznih bolesti te o osobama koje se moraju podvrgnuti toj obvezi.

Za svako cjepivo točno određene kontraindikacije navedene su u pripadajućoj uputi o lijeku.

* O kontraindikacijama za cijepljenje cjepivima protiv određenih bolesti više obavijesti možete pronaći na stranici Kontraindikacije.

Uskoro moram roditi. Ne želim da cijepe moje dijete. Što da radim? Kako da se postavim u rodilištu? Što mogu tamo očekivati i doživjeti?

Ovdje ima više mogućnosti. Jedna je da se preda liječniku-cijepitelju Upit o pedijatrijskom cjepivu kojim se odgađa cijepljenje do dobivanja odgovora na isti što je pretpostavka za informirani pristanak bez kojeg se cijepljenje zakonski ne smije izvršiti (članak 41., stavak 1., točka 1. i stavak 2., članak 42., stavak 1., točka 1. Zakona o zaštiti prava pacijenata).

Trebaju vam dva istovjetna primjerka Upita, jedan dajete liječniku-cijepitelju, a drugi s njegovim potpisom, liječničkim žigom i datumom zadržavate za sebe zbog dokaza. Ili, s dva istovjetna primjerka otiđete izravno u Urudžbeni ured i tamo predate jedan primjerak njima, a drugi na koji Vam stavljaju žig, datum i urudžbeni broj zadržavate za sebe.

Još se nije dogodilo da pedijatar popuni Upit unatoč zakonskoj obvezi. Izgovori su obično: ”Ne znam”, ”Nisam dužan odgovarati na neslužbene dopise”. Ili odgovornost prebacuju na epidemiološku službu, svjesno kršeći članke 6., 8. i 9. pozitivnog Zakona o zaštiti prava pacijenata jer se podrazumijeva da postupa s dužnom pažnjom u pogledu zakonske obveze koja se tiče pravila struke, to jest zna ili mora znati svoje obveze prema pacijentima.

Taman da dobijete odgovore na svoja pitanja oni neće biti zadovoljavajući obzirom da cijepite zdravo dijete te u tome slučaju rizik za njega mora biti jednak 0. No, to nije slučaj, a razvidno je iz nuspojava iz uputa o lijeku koje su posljedica sastava cjepiva koji je jednako tako razvidan iz uputa o lijeku proizvođača.

Tada se unutar zakonskih okvira možete pismeno pozvati na članak 15. Pravilnika o načinu provođenja imunizacije, seroprofilakse, kemoprofilakse protiv zaraznih bolesti te o osobama koje se moraju podvrgnuti toj obavezi, to jest da ćete dijete cijepiti unutar zakonskog roka propisanog člankom 15. Pravilnika.

Prema Kalendaru cijepljenja u Hrvatskoj, vrijedećem za 2016. godinu, u rodilištu se dijete cijepi protiv tuberkuloze (a dijete HBsAg-pozitivnih majki i protiv hepatitisa B*). Roditelj u rodilištu može odgoditi cijepljenje protiv tuberkuloze jer članak 15. navedenog Pravilnika, koji je mjerodavan i po pitanju odgoda cijepljenja za druge zarazne bolesti, propisuje da je krajnji rok za cijepljenje BCG cjepivom “do navršene prve godine” života.

Želi li odgoditi cijepljenje BCG cjepivom u rodilištu, roditelj je dužan predati potpisanu Izjavu o odgađanju cijepljenja djeteta (neka rodilišta traže da bude ovjerena kod javnog bilježnika). Roditelj može sastaviti i potpisati vlastitu Izjavu ili popuniti i potpisati Izjavu o odbijanju cijepljenja djeteta koju nudi Ministarstvo zdravlja**. U drugom slučaju, riječ “odbijanju” u naslovu Izjave zamijenit će riječju “odgađanju”. Također, ukoliko se ne slaže s pojedinim tvrdnjama iz te izjave, iste može precrtati i sa strane napomenuti da s njima nije suglasan.

Roditeljska Izjava može sadržavati (a službenoj Izjavi se može nadodati) i upozorenje roditelja***: “Ukoliko moje dijete bude cijepljeno protiv moje volje, izravni počinitelj i odgovorne osobe bit će potpuno materijalno i kazneno odgovorni.”. Roditelj sastavlja i potpisuje Izjavu u dva istovjetna primjerka od kojih jedan zadržava za sebe.

U nekim rodilištima prihvaćaju vlastitu roditeljsku Izjavu, u drugima pak samo navedeni službeni obrazac Izjave. Kako god, bilo da želi odgoditi ili odbiti cijepljenje u rodilištu roditelj s takvom svojom odlukom treba upoznati liječnika koji će voditi porod i druge nadležne osobe u rodilištu, te predati svoju Izjavu ili zatražiti potpisivanje Izjave izdane od strane Ministarstva zdravlja, prije samog čina poroda. U protivnom, kako je riječ o obaveznom cijepljenju, dijete će nakon poroda biti cijepljeno, i to nerijetko bez prethodne obaviještenosti roditelja o provedbi cijepljenja.

* Ostala djeca u 2016. godini ne podliježu cijepljenju protiv hepatitisa B u rodilištu. Što se tiče cijepljenja protiv hepatitisa B, mjerodavni su članci 32. i 34. Pravilnika. Ako majka ne boluje od hepatitisa B, odnosno ako sukladno članku 32., stavak 3., nije utvrđena indikacija prema članku 34., stavak 1., i članku 32., stavak 1., dijete se cijepi protiv hepatitisa B s 13 godina.

Znači, iz spomenutih članaka Pravilnika razvidno je da je rok za cijepljenje protiv hepatitisa B 13 godina starosti ako majka nije zaražena hepatitisom B! No, ako unatoč toga u rodilištu žele protiv vaše volje cijepiti vaše dijete protiv hepatitisa B, pozovite se pismeno na članak 32., stavak 1. Pravilnika: Temeljem članka 32., stavka 1. Pravilnika dijete ću cijepiti protiv hepatitisa B unutar propisanoga zakonskog roka.”.

** Ako u rodilištu ne uvaže vaše činjenice i zastrašivanjem vas prisiljavaju na potpisivanje Izjave o odbijanju obveznog cijepljenja djeteta, jer će u suprotnom prisilno cijepiti novorođenče ili prijete da nećete izaći iz bolnice dok ne cijepite dijete ili da nećete s djetetom izaći iz bolnice ili prijete nečim drugim, da bi se temeljem iste Izjave od vas naplatilo 2000 kuna, riječ je o iznudi koja je inkriminirana čankom 243., stavak 1. Kaznenog zakona.

Za slučaj da se odlučite potpisati Izjavu koju nudi Ministarstvo zdravlja, prethodno precrtajte dijelove s kojima se ne slažete i iznad svog potpisa napišite: “Potpis na Izjavi iznuđen (čl. 243., st. 1. Kazneni zakon), prijetilo mi se s time i time u slučaju da ne potpišem Izjavu.”.

*** Na Izjavu o odgađanju / odbijanju cijepljenja koju sastavlja roditelj može se staviti i sljedeća napomena:

Napomena: zabranjujem prosljeđivanje, davanje na uvid ili omogućavanje dostupnim svih podataka vezanih za moje dijete bez moje prethodne pismene suglasnosti temeljem:

· t. 6. Europske povelje o pravima pacijenata,

· čl. 145. (144/12), st. 1. i čl. 146. Kaznenog zakona (NN144/12),

· čl. 7. Zakona o zaštiti osobnih podataka (NN 106/12),

· čl. 25. Zakona o zaštiti prava pacijenata (NN 37/08),

· čl. 21. Zakona o liječništvu (NN 117/08),

· Liječničkom zakletvom, institutom povjerljivosti odnosa pacijent – liječnik;

u suprotnom ću biti primorana zaštiti prava i interese svog djeteta i podnijeti kaznenu i/ili prekršajnu prijavu protiv odgovornog počinitelja.

Mogu li odbiti cijepljenje pozivajući se na vjeru? Mogu li se pozvati na priziv savjesti? Što je s mojim slobodnim informiranim pristankom?

Bez obzira na to što su pojedine odredbe Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, kojim je propisana obveza određenih cijepljenja, u suprotnosti s pojedinim odredbama Ustava i nekih drugih zakona Republike Hrvatske, kao i pojedinih međunarodnih konvencija kojih je Hrvatska potpisnica, kod nas je trenutno moguće dobiti izuzeće od obveznih cijepljenja samo u slučaju medicinskih kontraindikacija za pojedino cjepivo.

Odlučio sam odbiti cijepljenje. Što me čeka?

Vaš liječnik (u pravilu pedijatar, a pred upis u školu liječnik školske medicine) u čijoj je nadležnosti provođenje obvezne imunizacije može u tome slučaju s vama razgovarati o obavezi cijepljenja, a postoji i mogućnost upućivanja na razgovor kod nadležnog epidemiologa.

Svrha tih razgovora je informiranje roditelja, odnosno skrbnika, o prednostima i nedostacima cijepljenja i cjepiva. Ukoliko sam roditelj zatraži takav razgovor, liječnik i(li) epidemiolog su ga u skladu sa zakonskom obvezom dužni primiti i informirati. Također su dužni pismeno odgovoriti na moguće (dodatne) upite roditelja o sastavu cjepiva, mogućim nuspojavama, mogućnostima utvrđivanja zdravstvenog stanja djeteta prije cijepljenja …

Ukoliko i nakon obavljenih razgovora i ponuđenih odgovora ustrajete na odbijanju cijepljenja, vaš nadležni liječnik za to će vas prijaviti nadležnoj Sanitarnoj inspekciji (liječnik može i sam biti prekršajno kažnjen ako svojevoljno odbije izvršiti obveznu imunizaciju). Prije prijave dat će vam na potpis Izjavu o odbijanju cijepljenja djeteta koju nudi Ministarstvo zdravlja.

O vašem odbijanju cijepljenja bit će obaviješten i nadležni Centar za socijalnu skrb, koji će vas također pozvati na razgovor (ili uputiti socijalnog radnika na razgovor u vašem domu). Svrha ovog razgovora je provjeriti zanemaruje li roditelj svoje dijete (po bilo kojoj osnovi).

Rekao sam pedijatru da želim odbiti cijepljenje. Pedijatar me želi prijaviti. Mogu li to nekako spriječiti ili barem odgoditi prijavu?

Odgoda

Rokovi unutar kojih se izvršava cijepljenje pedijatrijskim cjepivima propisani su člancima 14.-35. Pravilnika o načinu provođenja imunizacije, seroprofilakse, kemoprofilakse protiv zaraznih bolesti te o osobama koje se moraju podvrgnuti toj obavezi. Unutar tih rokova cijepljenje se može odgađati do isteka roka.

Odbijanje

Po isteku rokova, roditelj može sastaviti Upit o pedijatrijskom cjepivu i predati / dostaviti ga u urudžbeni / liječniku-cijepitelju koji ima zakonsku obvezu pod prijetnjom novčane sankcije odgovoriti na isti. Dok ne dobijete odgovore na svoja pitanja od liječnika-cijepitelja o konkretnom cjepivu s kojim isti želi cijepiti dijete, cijepljenje se odgađa do daljnjega.

U slučaju da dobijete odgovore na svoj upit, na temelju istih napišite Izjavu o odbijanju obveznog cijepljenja djeteta. Obrazložite svoj stav o odbijanju cijepljenja na osnovi dobivenih odgovora i upute o lijeku proizvođača za konkretno cjepivo (toksičnost sastava kojim se krši Hipokratova zakletva: Načelo “Prvo, ne škoditi” i Načelo predostrožnosti; prije pristupanja cijepljenju liječnik-cijepitelj je obvezan napraviti djetetu imunopretrage kako bi se isključila preosjetljivost na bilo koju komponentu cjepiva, preosjetljivost na neku komponentu sastava cjepiva je kontraindikacija za cijepljenje prema proizvođačevoj uputi o lijeku i članku 11., stavak 1., točka 3. Pravilnika o načinu provođenja imunizacije, seroprofilakse, kemoprofilakse protiv zaraznih bolesti te o osobama koje se moraju podvrgnuti toj obavezi; nuspojave kojima izlažete svoje zdravo dijete čime se krši pravilo proporcionalnosti: rizik veći od koristi). U obrazloženju navedite razloge temeljem kojih odbijate cijepiti dijete. U izjavu na kraju možete staviti sljedeću napomenu: 

Napomena: zabranjujem prosljeđivanje, davanje na uvid ili omogućavanje dostupnim svih podataka vezanih za moje dijete bez moje prethodne pismene suglasnosti temeljem:

· t. 6. Europske povelje o pravima pacijenata,

· čl. 145. (144/12), st. 1. i čl. 146. Kaznenog zakona (NN144/12),

· čl. 7. Zakona o zaštiti osobnih podataka (NN 106/12),

· čl. 25. Zakona o zaštiti prava pacijenata (NN 37/08),

· čl. 21. Zakona o liječništvu (NN 117/08),

· Liječničkom zakletvom, institutom povjerljivosti odnosa pacijent – liječnik;

u suprotnom ću biti primorana zaštiti prava i interese svog djeteta i podnijeti kaznenu i/ili prekršajnu prijavu protiv odgovornog počinitelja.

Pedijatar/ica nam je priopćila da ukoliko odbijemo cijepljenje djeteta, ono više neće smatrati svojim pacijentom, te da potražimo usluge drugog pedijatra/ice. Što nam je činiti?

Postupite upravo tako kako vam je pedijatar/ica naložio/la. Izaberite drugog pedijatra/icu ili, ako želite, obiteljskog liječnika/icu. Naime, na to i zakonski imate pravo. Zakon o zdravstvenoj zaštiti (NN 150/08, 71/10, 139/10, 22/11, 84/11, 154/11, 12/12, 35/12, 70/12, 144/12, 82/13) u članku 22. između ostaloga ističe:

U ostvarivanju zdravstvene zaštite svaka osoba u skladu s odredbama ovoga Zakona i propisima obveznoga zdravstvenog osiguranja ima pravo na

2. slobodan izbor doktora medicine.

Slobodan izbor liječnika znači i to da možete, ali i ne morate “prijaviti za liječenje” dijete kod pedijatra/ice. (Ima sve više roditelja koji uopće ne odabiru ili pak napuštaju usluge pedijatara jer nisu zadovoljni njihovim postupcima i pristupom njihovom djetetu.) Liječničke usluge zdravom djetetu ionako nisu potrebne, a u slučaju bolesti roditelji ili zakonski skrbnici su oni koji odlučuju (u skladu sa spomenutim Zakonom o zdravstvenoj zaštiti, kao i Zakonom o zaštiti prava pacijenata (NN 169/04, 37/08)) o izboru liječnika i načina liječenja.

Nije potrebno ulaziti u raspravu s pedijatrom/icom oko razloga njegovog odbijanja daljnjih pružanja zdravstvenih usluga vašem djetetu. Naprotiv, dovoljno je iskoristiti činjenično stanje za izbor novog liječnika/ice kojem ćete ubuduće povjeriti zdravstvenu skrb nad vašim djetetom, a koji će stručnim i moralnim osobinama zaslužiti vaše povjerenje.

Moramo li naše dijete uopće prijavljivati kod liječnika? Mora li dijete imati pedijatra?

Svaki građanin Republike Hrvatske ima pravo na na zdravstvenu zaštitu koju ostvaruje kroz obavezno, a potom i dopunsko te dodatno i/ili privatno zdravstveno osiguranje. 

Obavezno zdravstveno osiguranje je obaveza kojom društvo omogućuje svim građanima na solidarnoj osnovi osiguravanje osnovne zdravstvene zaštite. Zdravstvena zaštita u dosegu obveznog zdravstvenog osiguranja se ostvaruje isključivo putem liječnika primarne zdravstvene zaštite (u užem smislu, primarna zdravstvena zaštita objedinjuje djelatnost opće/obiteljske medicine, djelatnost za zdravstvenu zaštitu dojenčadi i male djece, stomatološku djelatnost i djelatnost hitne medicinske pomoći).

Roditelji su dužni osigurati svojem djetetu osnovnu zdravstvenu zaštitu izborom liječnika primarne zdravstvene zaštite: pedijatra ili obiteljskog liječnika te stomatologa. Zakon o zdravstvenoj zaštiti, članak 22., stavak 2., jamči slobodan izbor doktora medicine. To znači da dijete osim pedijatra može liječiti i liječnik obiteljske medicine. U stvarnosti to možda nije uvijek lako ostvariti, primjerice zbog neimanja liječnika na izbor u manjim sredinama.

Ukoliko dijete nema izabranog liječnika, sustav će mu ga sam dodijeliti. No ujedno se protiv roditelja odgovornog što mu dijete nije imalo izabranog liječnika može pokrenuti postupak provjere da li roditelj zanemaruje dijetete (jer je isto ostalo bez zdravstvene zaštite koja je ostvariva jedino putem izabranog liječnika). Dakle, zdravstveno osiguranje djeteta preuzima na sebe društvo u cijelosti te je u domeni zanemarivanja djeteta ne omogućiti mu da se koristi obveznim zdravstvenim osiguranjem na koje ima pravo dijete po sebi, a ne po roditelju.

Možemo li se ikako izmaći sustavu, to jest naći pedijatra u inozemstvu?

Sukladno prethodnom odgovoru je i odgovor na ovo pitanje: nemamo mogućnost dijete ne osigurati u Republici Hrvatskoj jer je ono osigurano rođenjem. U drugoj zemlji Europske unije roditelj može potražiti liječničko mišljenje ili drugu zdravstvenu uslugu po pravilima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) da bi bilo na trošak HZZO-a, ili potpuno na privatnoj osnovi i u cijelosti na vlastiti trošak.

Izjava_o_odbijanju_cijepljenja_Ministarstva_zdravlja  Sporna Izjava o odbijanju obveznog cijepljenja

Jesam li dužan potpisati Izjavu o odbijanju cijepljenja djeteta?

Prema Zakonu o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti za neprovedbu zakonom obaveznih cijepljenja prekršajno može odgovarati i liječnik-cjepitelj, ukoliko ne dokaže da ista nisu provedena zbog odbijanja roditelja djeteta koje se trebalo cijepiti. Kao dokaz koji ga oslobađa prekršajne odgovornosti, liječniku-cjepitelju služi Izjava o odbijanju cijepljenja djeteta potpisana od strane roditelja. Potpisivanjem navedene Izjave isključivu odgovornost za neprovedbu obaveznog cijepljenja preuzima roditelj djeteta.

Prije nego li odlučite potpisati ili nepotpisati Izjavu ponuđenu od strane vašeg liječnika, svakako je pozorno pročitajte. Brojni roditelji odbili su potpisati navedenu Izjavu smatrajući je svojevrsnim oblikom “iznude krivnje” (koja predstavlja kazneno djelo). Naime, takvim su ocijenili pojedine tvrdnje navedene u Izjavi. Na Simpoziju o cijepljenju održanom u ožujku 2015. godine u Zagrebu izjavljeno je da je sporna Izjava povučena iz uporabe jer su utvrdili da nema pravnog uporišta. Do daljnjega se od roditelja traži da sastavi svoju izjavu s razlozima odgađanja ili odbijanja, po mogućnosti da bude ovjerena kod javnog bilježnika. Iskustva su različita, nekima je dovoljna i bez ovjere.

 

OPTT_Hrvatska_Nova_strategija_Izjava-o-odbijanju-cijepljenja3   Razlozi odbijanja potpisa Izjave (izvor: zvono-istine.org)

Što ako liječnik odbije primiti roditeljsku Izjavu o odbijanju cijepljenja djeteta?

Liječnik bi trebao prihvatiti potpisanu roditeljsku Izjavu jer je za odbijanje cijepljenja pravno dovoljan potpis roditelja, a ne “službenost” oblika ili sadržaja izjave. Ujedno, liječnik ne bi smio odbiti zaprimiti i potpisati (!) službenu Izjavu o odbijanju kojom se odbija preporučeni dijagnostički, odnosno terapijski postupak (PDF), a koja je propisana od strane Hrvatske liječničke komore (HLK).

Ukoliko liječnik ipak ne želi prihvatiti službenu Izjavu HLK-a ili sličnu Izjavu koju je sastavio roditelj, tada se može postupiti prema uputi iz zadnjeg odlomka prethodnog pitanja.

Izjava_o_odbijanju_Hrvatske_lijecnicke_komore   Izjava o odbijanju Hrvatske liječničke komore

Potpisuje li Izjavu o odbijanju obveznog cijepljenja djeteta jedan ili oba roditelja?

Dovoljan je potpis jednog roditelja, odnosno skrbnika. Pretpostavlja s, naime, da su roditelji suglasni oko odluke odbijanja cijepljenja. Ne postoji zakonska obaveza potpisivanja Izjave od strane oba roditelja, a valja voditi računa o tome da roditelj koji potpisom odbija cijepljenje svojeg djeteta podliježe prekršajnoj kazni.

Kome nas prijavljuje liječnik ako odbijemo cijepljenje djeteta?

Liječnik-cjepitelj prijavljuje roditelja Sanitarnoj inspekciji, koja potom roditelju šalje Obavezni prekršajni nalog. Ujedno roditelj može biti pozvan na razgovor u Centar za socijalnu skrb, zbog provjere mogućeg zanemarivanja djeteta.

ZZJZ_protiv_represije (izvor: Tri godine zatvora jer odbijaju cijepiti dijete?!)

Ako odbijem cijepljenje, odgovaram li prekršajno ili kazneno?

Roditelj, odnosno skrbnik, ako ne izvrši obvezu imunizacije protiv bolesti utvrđenih Programom obveznog cijepljenja djece školske i predškolske dobi, u skladu s člankom 77. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti može biti kažnjen prekršajno, i to novčanom kaznom od 2000 kuna.

Ako odbijem cijepiti dijete, hoću li ga moći upisati u osnovnu školu?

Da. Po zakonu (Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 126/12, 94/13)), osnovna škola je obavezna. Stoga, nema prepreke za upis zdravog djeteta u školu. Svi oni koji tvrde da to ipak nećete moći učiniti, ne govore vam istinu: možda jednostavno ne znaju kako stvari stoje, možda vas tek žele pridobiti da cijepite dijete…

Ako odbijem cijepiti dijete, hoću li ga moći upisati u vrtić?

Za upis djeteta u jaslice i vrtić trebalo bi vrijediti isto načelo kao za upis u osnovnu školu – da je jedini uvjet da je dijete koje se želi upisati zdravo (u smislu da je sposobno pohađati nastavu i da svojom bolešću ne ugrožava zdravlje druge djece).

No, za razliku od osnovne škole, djetetovo pohađanje vrtića i jaslica nije obavezno. “Sustav” koristi tu činjenicu uvjetujući upis djeteta u vrtić obavezom cijepljenja te se sve veći broj roditelja u Hrvatskoj suočava s nemogućnošću upisa necijepljenog ili djelomično cijepljenog djeteta u vrtić (prema broju upisane djece to se prvenstveno odnosi na “gradske” vrtiće).

U Zakonu o predškolskom odgoju i obrazovanju (NN 10/97, 107/07, 94/13) nije nigdje navedeno da se zbog necijepljenja može odbiti upis djeteta u vrtić, ali je temeljem ovlaštenja iz toga zakona donijet Program zdravstvene zaštite djece, higijene i pravilne prehrane djece u dječjim vrtićima (NN 10/97, 105/02, 55/06, 121/07) u čijem članku 3. piše:

Obvezno cijepljenje djece provodi se prema Programu obveznih cijepljenja.

Zadaća dječjeg vrtića je:

– provjera dokumentacije o cijepljenju djeteta;

– upućivanje roditelja, skrbnika odnosno posvojitelja djece na obvezu cijepljenja, ako ono nije obavljeno.

Upis djeteta u dječji vrtić uvjetuje se urednim cijepljenjem protiv bolesti iz Programa obveznih cijepljenja, s iznimkom djece koja imaju kontraindikacije na pojedina cijepljenja.

Iznimno, uz nerizičnu anamnezu, može se odobriti upis djeteta u dječji vrtić bez ožiljka od cijepljenja to jest necijepljenog protiv tuberkuloze, zbog trajanja postupka, a to se cijepljenje može nakon testiranja obaviti naknadno.

Provjeru statusa o cijepljenju vrši liječnik prije ulaska djeteta u dječji vrtić i povremeno, najmanje jedanput godišnje pri obnovi upisa u dječji vrtić.

Svaki, poglavito “gradski”, vrtić ima i svoj Pravilnik o upisu djece u dječji vrtić (grada X), u kojem se u pravilu nalazi i stavak sličan ovome:

Prije zaključenja ugovora roditelj je obavezan:

– dostaviti vrtiću potvrdu nadležnog liječnika o zdravstvenom stanju djeteta.

Omogućavaju li navedeni propisi vrtićima u Hrvatskoj odbijanje upisa necijepljene djece, a da pri tome ne krše nekoliko prava roditelja i njihovog djeteta? Neovisno o odgovoru, činjenica je da tako postupa dio predškolskih ustanova.

Obitelji čije dijete zbog odbijanja njegovog cijepljenja ne može biti upisano u vrtić mogu, ne čineći pri tome “korake” izvan zakona, rješenje potražiti – izvan “sustava”. Dio roditelja, primjerice, već je uključen u zajedničko čuvanje djece u vlastitim kućanstvima, a u ulozi odgajatelja se izmjenjuju roditelji necijepljenje djece. Postoje dakako i druge mogućnosti koje stoje na izbor roditeljima koje također zahtijevaju određenu prilagodbu (promjenu) u životu jednog ili oba roditelja, kao i obitelji u cjelini, te predstavljaju iskorak u novu, a moguće i bolju kakvoću življenja. Ipak, za brojne zaposlene, a posebice samohrane, roditelje upis djeteta u vrtić nerijetko je jedino (makar samo i privremeno) rješenje.

Roditelji smatraju da se odbijanjem upisa zdravog (necijepljenog) djeteta ne poštuje njegovo pravo na predškolski odgoj i obrazovanje, kao i da se krše pojedina prava (posebice zaposlenih) roditelja. U vezi s time preporučujemo na uvid mišljenje pravne stručnjakinje dr. sci. Paule Gerber u napisu Etičnost prisilnog cijepljenja djece, kao i napis Republika Hrvatska je dužna i obavezna skrbiti i za predškolski odgoj i obrazovanje necijepljene djece.

Kako bi ostvarili pravo upisa svojeg necijepljenog ili djelomično cijepljenog djeteta u jaslice ili vrtić, roditelji u Hrvatskoj trebaju se upoznati sa svim pravnim mogućnostima koje im pri tome stoje na raspolaganju, ali isto tako trebaju i djelovati sa tom svrhom.

Iskustva roditelja u nekim drugim zemljama gdje je cijepljenje također još uvijek obavezno pokazuju da su pozitivni pomaci mogući ukoliko raste broj roditelja koji na njima ustraju pišući i dostavljajući žalbe nadležnim tijelima državne uprave, kao i ulažući pismene prigovore upravama vrtića i(li) njihovim osnivačima (u Hrvatskoj su to većinom gradovi i općine) pozivajući se na svoja i prava svojeg djeteta istaknuta u pojedinim zakonima RH i međunarodnim konvencijama te ukoliko su spremni za svoje pravo na predškolski odgoj i obrazovanje djeteta protiv istih podnijeti i tužbe. Navedena iskustva potvrđuju i to da roditelji do cilja dolaze lakše kada se u svojem nastojanju udruže i djeluju zajednički.

Takvim nastojanjem, primjerice, roditelji su u Italiji* posljednjih godina uspjeli isposlovati da u pojedinim regijama mjesne vlasti izdaju naputak o upisu necijepljene djece kojim se izričito navodi da cijepni status djece ne može biti razlogom njihovog neupisivanja u jaslice i(li) vrtić.

* Roditelji, između ostaloga, upozoravaju da se zabranom upisa necijepljenog djeteta u vrtić krši ustavom zajamčeno pravo na jednakost (prema rasi, vjeri i svemu ostalom – članak 14. Ustava RH), jer se upisivanjem djece u osnovnu školu, a zabranom upisa vrtićkoj djeci, zapravo diskriminira najmlađe građane prema dobi.

Što me prije čeka, razgovor u Centru za socijalnu skrb ili poziv za ročište na Prekršajnom sudu?

Koliko će vremena proći od trenutka kada vas liječnik prijavi za odbijanje cijepljenja do poziva na razgovor ili ročište ukoliko ste se žalili na prekršajnu kaznu, ovisi o radu pojedinih službi i sudova.

Dio roditelja prvo je obavio razgovor u Centru za socijalnu skrb, na osnovu obavijesti ili poziva koji bi uslijedio nakon nekoliko tjedana od podnošenja prijave, no katkada i nakon nekoliko mjeseci. Isto tako, vremenski neujednačeno, znaju stizati i Obavezni prekršajni nalozi, a u slučaju roditeljske žalbe na isti potom i pozivi na sudska ročišta.

U svakom slučaju, redoslijed kojim prolazite kroz “postupak” ne utječe na njegove pojedine sastavnice jer je riječ o dva međusobno neovisna postupka koji nemaju utjecaja jedan na drugi.

Hoće li me u Centru za socijalnu skrb nagovarati da cijepim dijete?

Uvjeravanje roditelja da izvrši obvezu imunizacije ne spada u nadležnost centara za socijalnu skrb, premda su si neki centri uzeli za pravo činiti takve nezakonite radnje. Naprotiv, dužnost je Centra za socijalnu skrb isključivo razgovarati s roditeljem (ili oba roditelja) o osnovnim obiteljskim prilikama bitnim za zdravo i uravnoteženo odrastanje i razvoj djeteta.

Socijalni radnik/ca ima pravo postaviti pitanja o zdravstvenom stanju djeteta, ide li u vrtić, pohađa li redovito školu, kakav je učenik, bavi li se sportom, ima li redovite obroke, spava li dovoljno, je li primjerenog ponašanja … Roditelj(i) ima dužnost istinito na njih odgovoriti.

Na osnovu roditeljskih odgovora, socijalni radnik sastavlja Zapisnik o uzimanju izjave stranke kojeg roditelj(i) ima pravo pročitati i s njim se suglasiti potpisom ili pak prije potpisivanja zatražiti određene ispravke navoda Zapisnika.

UPOZORENJE CZSS   Upozorenje Centra za socijalnu skrb

Iz Centra za socijalnu skrb stiglo nam je Upozorenje u kojem se ističe da smo dužni dozvoliti izvršenje obavezne imunizacije protiv bolesti utvrđenih Programom obveznog cijepljenja djece školske i predškolske dobi, te da ako budemo ustrajali u odbijanju cijepljenja da će Centar poduzeti druge mjere radi zaštite prava i dobrobiti našeg malodobnog djeteta. Koje su to mjere koje mogu poduzeti?

Upozorenje Centra za socijalnu skrb odnosi se na mogućnost poduzimanja “težih” mjera propisanih Obiteljskim zakonom* zbog zaštite prava i dobrobiti djeteta. To su razne mjere nadzora nad izvršavanjem roditeljske skrbi te ograničavanja i privremenog oduzimanja roditeljske skrbi.

Centar za socijalnu skrb “odredit će nadzor nad izvršavanjem roditeljske skrbi kad su pogreške i propusti u skrbi djetetu viševrsni ili učestali…”, a taj se nadzor može odnositi i na “upućivanje roditelja i djeteta u zdravstvene ustanove… radi liječenja i druge stručne pomoći”.

Sud može “u izvanparničnom postupku roditelju koji u većoj mjeri zanemaruje podizanje i odgoj djeteta ili postoji opasnost za pravilno podizanje djeteta, oduzeti pravo da živi sa svojim djetetom i odgaja ga”, a pri tome se smatra da “roditelj u većoj mjeri zanemaruje podizanje, odgoj i obrazovanje djeteta primjerice ako ne skrbi dovoljno o prehrani, higijeni, odijevanju, medicinskoj pomoći, redovitom pohađanju škole, ne sprječava dijete u štetnom druženju, zabranjenim noćnim izlascima, skitnji, prosjačenju ili krađi”.

Sud također može “u izvanparničnom postupku roditelja koji zlorabi ili grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnosti i prava lišiti prava na roditeljsku skrb”, a pri tome se smatra da “roditelj zlorabi ili grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnosti i prava ako”, između ostaloga, “ne skrbi za osnovne životne potrebe djeteta s kojim živi ili se ne pridržava mjera koje je radi zaštite prava i dobrobiti djeteta prethodno donijelo nadležno tijelo”.

No, iz navedenih odredbi zakona proizlazi da odbijanje obaveznog cijepljenja djeteta ne spada u “teži” oblik zanemarivanja djeteta za koji su propisane mjere ograničavanja ili privremenog oduzimanja roditeljske skrbi.

* Od siječnja 2015. u primjeni je (opet) Obiteljski zakon donešen 2003. godine jer je, odlukom Ustavnog suda, u tijeku ocjena ustavnosti novog Obiteljskog zakona iz 2014. U skladu s novim Obiteljskim zakonom koji je trenutno izvan snage, odgovor na pitanje glasi:

“Postoji obaveza određivanja najblaže mjere, jer “prilikom izbora mjere prikladne za zaštitu prava i dobrobiti djeteta nužno je voditi računa da se odredi ona mjera kojom se najmanje ograničava pravo roditelja na ostvarivanje skrbi o djetetu, ako je takvom mjerom moguće zaštiti prava i dobrobit djeteta”.

Pri tome mjera “izdvajanje djeteta iz obitelji određuje se samo ako niti jednom blažom mjerom nije moguće zaštiti prava i dobrobit djeteta”. Mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta određuju se na temelju stručne procjene ako se utvrdi da je došlo do njihove povrede ili ako su prava, dobrobit i razvoj djeteta ugroženi. Prava djeteta smatraju se ugroženima “ako je skrb o djetetu neodgovarajuća ili ako dijete ima psihosocijalne poteškoće… ili ako postoji vjerojatnost da će do toga doći”.

Kriteriji za stručnu procjenu i provedbu mjera za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta propisane su Pravilnikom o mjerama zaštite osobnih prava i dobrobiti djeteta. Prema Obiteljskom zakonu i pripadajućem Pravilniku, odbijanje obaveznog cijepljenja djeteta ne spada u povredu prava i dobrobiti djeteta zbog kojeg bi se roditelj privremeno lišio prava na roditeljsku skrb.”.

POZIV CZSS-aPoziv Centra za socijalnu skrb na razgovor

Centar za socijalnu skrb me zove na razgovor. Što da radim?

Ako je razlog za vaše pozivanje odbijanje cijepljenja vašeg djeteta, odazovite se na razgovor u vrijeme i na mjestu predviđeno pozivom koji ste zaprimili od Centra za socijalnu skrb. U većini slučajeva, Centri takav razgovor zakazuju u svojim uredovnim prostorijama.

Razgovor sa socijalnim/om radnikom/com nije samo zakonska obaveza, već je i prigoda da dokažete kako ste roditelj koji odgovorno skrbi za svoje dijete, a posebice njegovo zdravlje.

Mogu li mi privremeno oduzeti dijete kako bi ga cijepili?

Povremene vijesti o prisilnom cijepljenju djece su neistina koju šire pojedinci ili pojedina sredstva javnog priopćavanja neuopućeni u prav(n)o stanje stvari. Takvo lažno informiranje za posljedicu prije svega može imati širenje straha među roditeljima.

Za strah od prisilnog cijepljenja, međutim, nema mjesta jer je on neosnovan. Prisiljavati nekoga na cijepljenje predstavlja kazneno djelo te nitko nema pravo na silu provesti cijepljenje bilo koje osobe (pa tako niti djeteta). U Hrvatskoj stoga navedni postupak nije moguć niti se provodi.

Može li netko cijepiti moje dijete bez moga pristanka?

Premda ne spadaju u prisilno cijepljenje, ono što se i nadalje povremeno događa u Hrvatskoj je cijepljenje djeteta bez pristanka roditelja u rodilištu ili u školi. Za takav postupak liječnika i nadležnu zdravstvenu ustanovu roditelj ima pravo kazneno utužiti.

Kako bi spriječio mogućnost cijepljenja djeteta bez svoje privole, roditelj koji želi odgoditi ili odbiti pojedino cijepljenje može uoči cijepljenja provoditelju cijepljenja osobno (ili putem djeteta u školi) dostaviti Izjavu o odgađanju / odbijanju cijepljenja djeteta.

Opcinsko_drzavno_odvjetnistvo_Osijek   “Nema elemenata kaznenog djela” (izvor: dorh.hr)

Mogu li biti kazneno odgovoran zbog navodnog zanemarivanja djeteta?

Prema Obiteljskom zakonu, odbijanje cijepljenja djeteta ne spada u oblik zanemarivanja djeteta zbog kojeg roditelj, odnosno skrbnik, podliježu kaznenom kažnjavanju.

Nadležni Centri za socijalnu skrb u nekoliko slučajeva prekoračili su zakonske ovlasti i podnijeli kaznenu prijavu protiv roditelja koji su odbili cijepiti dijete, no Državno odvjetništvo je te prijave odbacilo kao neosnovane.

Obavezni_prekrsajni_nalog1_600   Obavezni prekršajni nalog (strana 1.)

Dobio sam prekršajnu kaznu od sanitarne inspekcije. Što mi je činiti?

Nakon što dobijete kaznu, točnije Obavezni prekršajni nalog, od Sanitarne inspekcije Ministarstva zdravlja RH, u zakonskom roku od 8 dana od dana kada ste preuzeli Nalog platit ćete prekršajnu kaznu u iznosu od 2000 kuna ili ćete se žaliti na tu kaznu, točnije podnijeti pisani Prigovor na Obavezni prekršajni nalog.

Obavezni_prekrsajni_nalog2_600   Obavezni prekršajni nalog (strana 2.)

Što ako ne platim kaznu, niti uložim žalbu u propisanom roku?

Tko u roku od 8 dana po primitku Obaveznog prekršajnog naloga ne plati kaznu, a niti podnese pismeni prigovor, čini prekršaj uslijed nepoštivanja naloga Sanitarne inspekcije, za koji je također propisana novčana kazna.

Pri tome dakako nije oslobođen od prekršajnog postupka za odbijanje cijepljenja te se novčana kazna za taj prekršaj može odlukom suca pridodati ranije navedenoj kazni.

Ako platim kaznu od 2000 kuna, je li time stvar gotova?

Plaćenjem novčane kazne u zakonskom roku za vas je završen prekršajni postupak. No, platili tu kaznu ili se na nju žalili, bit ćete pozvati i na razgovor u najbliži Centar za socijalnu skrb. Također, ako je dijete za koje ste odbili cijepljenje predškolske dobi, postoji mogućnost da će ga vrtić zbog toga odbiti upisati, a pedijatar uskratiti pružanje daljnjih usluga. U oba moguća slučaja, roditelji će biti prinuđeni (pa i ucijenjeni) pronaći zamjenska rješenja za predškolsku i zdravstvenu skrb svojeg djeteta. Za neke roditelje to može biti vrlo teško, a za pojedine i gotovo nemoguće ostvariti.

Kako napisati žalbu, što ona sve treba sadržavati?

Sadržaj prigovora protiv Obaveznog prekršajnog naloga i način njegovog podnošenja propisan je Prekršajnim zakonom. Prigovor treba obavezno sadržavati naznaku Obaveznog prekršajnog naloga protiv kojeg se podnosi i tijela kojem se podnosi (Sanitarna inspekcija) te ime i prezime podnositelja i njegov potpis.

Prigovor se može podnijeti zbog poricanja prekršaja i izrečene prekršajnopravne sankcije (novčana kazna od 2000 kuna). U prigovoru zbog poricanja prekršaja podnositelj treba navesti razloge poricanja prekršaja (nije počinio prekršaj, djelo nije prekršaj, postoje okolnosti koje isključuju krivnju). Ako se prigovor podnosi iz osnova izrečene prekršajnopravne sankcije podnositelj treba obrazložiti prigovor i podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor.

Prigovor se mora podnijeti u za to zakonom propisanom roku (8 dana od dana preuzimanja Obaveznog prekršajnog naloga). Prigovor će biti odbačen i ako se ne može utvrditi na koji se Obavezni prekršajni nalog odnosi ili tko je podnositelj.

Kome i kako se dostavlja pismeni prigovor?

Prigovor se podnosi državnom tijelu koje je izdalo Obavezni prekršajni nalog, a to je u slučaju odbijanja cijepljenja Sanitarna inspekcija. Valja obratiti pozornost na detalje “upute o pravnom lijeku” sadržane na kraju Obaveznog prekršajnog naloga, prema kojoj prigovor valja dostaviti na adresu Sanitarne inspekcije u dva istovjetna primjerka.

Poštansku omotnicu s dva istovjetna Prigovora treba poslati kao preporučenu pismovnu pošiljku, preporučljivo uz poštansku povratnicu (zbog potvrde o prispjeću pošiljke na željeno odredište).

Tko odlučuje o žalbi koju sam uputio Sanitarnoj inspekciji?

O podnešenom prigovoru odlučuje prekršajni sud, koji donosi presudu protiv kojeg nije dopuštena žalba.

Kada državno tijelo koje je izdalo Obavezni prekršajni nalog (Sanitarna inspekcija) primi prigovor protiv Obaveznog prekršajnog naloga dužno ga je zajedno sa spisom predmeta dostaviti prekršajnom sudu nadležnom prema mjestu počinjenja prekršaja, a to je u pravilu ujedno sud najbliži mjestu prebivališta roditelja (skrbnika) koji su odbili cijepljenje djeteta.

Isplati li se žaliti na izrečenu prekršajnu kaznu?

Na Obavezni prekršajni nalog imate pravo besplatno podnijeti pismeni Prigovor u roku od 8 dana od dana kada ste potpisom potvrdili preuzimanje Naloga (obratite pozornost na poleđinu Naloga gdje je takva “uputa o pravnom lijeku” i istaknuta). Dakle, imate mogućnost besplatne žalbe.

Roditelji većinom podnose Prigovor kojim traže oslobađanje od krivnje za navodno počinjeni prekršaj. Dosadašnja ročišta na prekršajnim sudovima u RH svjedoče da prekršajni suci u većini slučajeva donose odluku da su roditelji prekršajno krivi. Pri tome većinom koriste mogućnost smanjenja novčane kazne ili izricanja opomene. Opomena se također odnosi na krivnju, ali je ne slijedi novčana kazna. Od jeseni 2014. donešeno je i nekoliko oslobađajućih presuda.

Ako su oboje roditelja potpisom odbili cijepljenje svojeg djeteta, hoće li Sanitarna inspekcija protiv oboje izdati Obavezni prekršajni nalog.

Da, u tome slučaju Sanitarna inspekcija izdaje Obavezni prekršajni nalog koji je odnosi na oba roditelja.

Ako je Obavezni prekršajni nalog izdan protiv oboje roditelja, mogu li oboje zajedno uputiti žalbu?

Ako se Obavezni prekršajni nalog odnosi na oboje roditelja, odluče li uložiti na njega prigovor mogu ga podnijeti zajednički (potpisujući isti prigovor).

Ako se kao okrivljenici za prekršaj u Obaveznom prekršajnom nalogu navode oboje roditelja, je li novčana kazna za odbijanje cijepljenja tada dvostruka – 4000 kuna?

Bez obzira na to što se Obavezni prekršajni nalog odnosi na oboje roditelja, propisana novčana kazna se odnosi na odbijanje cijepljenja njihovog djeteta i prema zakonu iznosi 2000 kuna.

Ako temeljem krivnje iz Obaveznog prekršajnog naloga žalbu podnose oboje roditelja, hoće li ih prekršajni sudac oboje i kazniti?

Kakvu god odluku sudac donese, odnosit će se na oboje roditelja. Oboje može osloboditi krivnje, opomenuti, ali i novčano kazniti. U slučaju izricanja novčane kazne, sudac može dodijeliti najvišu jedinstvenu kaznu predviđenu zakonom za prekršaj odbijanja cijepljenja u iznosu od 2000 kuna ili umanjenu novčanu kaznu.

Može li prekršajni sudac prijetiti roditeljima kaznom zatvora?

Povremeno se u nekim sredstvima javnog priopćavanja mogu pročitati vijesti da će nadležne službe roditeljima oduzeti dijete kako bi ga se cijepilo ili da će roditelji zbog necijepljenja djeteta biti kazneno gonjeni, pa čak i završiti u zatvoru. Ne ulazeći u moguće razloge objavi takvih vijesti (ili tek samo naslova), činjenica je da se njima promiču neistine ili pak iskrivljuje istina.

Ono što je istina u vezi moguće zatvorske kazne za roditelje je da prekršajni sudac u nikojem slučaju ne prijeti takvom kaznom zbog mogućeg počinjenja prekršaja odbijanja cijepljenja djeteta (jer je za takav prekršaj propisana isključivo novčana kazna). No postoji mogućnost da sudac u okviru prekršajnog postupka roditelju zamijeni novčanu kaznu za kaznu zatvora (primjerice u slučaju da roditelj uloži prigovar na odluku suca da je kao počinitelj prekršaja dužan platiti kaznu). U Hrvatskoj se to još nije dogodilo, već su prekršajni suci roditelje ili proglasili krivim za počinjeni prekršaj uz dosuđenu umanjenu kaznu ili opomenu ili ih pak (u nekolicini slučajeva) oslobodili prekršajne krivnje za odbijanje cijepljenja djeteta.

Postoji li zastara za prekršaj necijepljenja?

Prekršaj koji se odnosi na odbijanje cijepljenja zastarijeva nakon 3 godine od dana počinjenja prekršaja.

Imaju li kažnjavanje i kršenje raznih prava roditelja i djeteta svrhu prisiliti roditelje da pristanu na cijepljenje djeteta?

Novčana kazna i mogući oblici diskriminacije roditelja i djeteta svakako utječu na odluku nekih roditelja da cijepe dijete. Premda ne možemo govoriti o stvarnoj prisili, istina je da se roditelji s pravom osjećaju zlostavljani jer su kao prvo prikraćeni u pravu na slobodno donošenje odluke na osnovu svih za to potrebnih spoznaja.

Roditelji uz to mogu biti izloženi cijelom nizu izravnih ili posrednih prijetnji, ucjena, zastrašivanja… Pojedini pedijatri i liječnici školske medicine, ne ponašajući se u skladu s liječničkom etikom (i naposljetku Hipokratovom zakletvom kojoj su prisegnuli), roditelje uz (ili čak i umjesto) savjetovanje o cijepljenju ujedno vrijeđaju, omalovažavaju… Također, savjetovanje o cijepljenju umjesto nepristrane poduke o prednostima i nedostacima cijepljenja, često biva jednostranim nagovaranjem na čin cijepljenja djeteta. Oblik ucjene roditelja predstavlja, zbog svojeg sadržaja, predstavlja Izjava o odbijanju cijepljenja djeteta kojeg im na potpis nude liječnici-cjepitelji. Obzirom na stupanj (ne)zaposlenosti i visinu prihoda većine roditelja u Hrvatskoj, ucjenom se može smatrati i prilično visoka propisana novčana kazna za odbijanje cijepljenja (tu su u posebno lošem položaju siromašnije obitelji, kao i one s više djece). Razni oblici usmenih i pismenih prijetnji roditeljima da moraju cijepiti svoje dijete, i to najčešće nezakonito od strane za to neovlaštenih osoba (primjerice pojedinih socijalnih službi), roditelji također doživljavaju kao prisilu. Naposljetku, na odluku roditelja da cijepe dijete može utjecati i nemogućnost njegovog upisa u jaslice, vrtić ili pak liječenja kod pojedinog pedijatra.

Ipak, koliko god kažnjavanje te razni oblici izravnog ili posrednog zlostavljanja roditelja mogli “pogodovati” odluci za cijepljenje kod dijela roditelja, kod brojnih drugih obitelji izazivaju upravo suprotan učinak, otpor prema “sustavu cijepljenja”. Dakako, “neposluh” može biti tek dijelom razloga koji utječu na odluku o odbijanju cijepljena, među kojima je daleko na prvom mjestu odgovorna roditeljska skrb za dobrobit i zdravlje vlastitog djeteta.

Povjerenstvo za medicinsku etiku i deontologiju HLZ - 2012.   Odgovor Povjerenstva za medicinsku etiku i deontologiju

Može li se i liječnik pozvati na priziv savjesti i prestati siliti roditelje na cijepljenje djeteta?

Ustav Republike Hrvatske u članku 17., stavak 3. jasno i apsolutno štiti slobodu savjesti svakog čovjeka, pa tako i zdravstvenog radnika:

”Niti u slučaju neposredne opasnosti za opstanak države ne može se ograničiti primjena odredbi ovoga Ustava o pravu na život, zabrani mučenja, surovog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, o pravnoj određenosti kažnjivih djela i kazni, te o slobodi misli, savjesti i vjeroispovijedi.”

Za mnoge zdravstvene radnike koji su ujedno i vjernici isto pravo utvrđeno je i člankom 40. Ustava, koje nije suženo samo na privatni život, već se odnosi i na profesionalno djelovanje pojedinca:

”Jamči se sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja.”

U napisu Pravo na priziv savjesti, objavljenom na internetskoj stranici Pučkog pravobraniteljstva RH, između ostaloga se ističe:

“Sloboda mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi spada u ljudska prava i temeljne slobode zajamčene međunarodnim dokumentima, u prvom redu Općom deklaracijom o ljudskim pravima (članak 18.) Ujedinjenih naroda i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (članak 9.). Značaj ove ljudske slobode ogleda se i u tome što većina demokratskih zemalja daje pojedincu legitimno pravo na priziv savjesti, odnosno dopušta mu da ne postupi po zakonu ili pojedinoj njegovoj odredbi koja propisuje ponašanje protivno njegovoj savjesti. Pri tome je nužno da sloboda savjesti jedne osobe ne ugrožava ili isključuje prava drugih. …

Parlamentarna skupština Vijeća Europe utvrdila je pravo na priziv savjesti u medicini Rezolucijom 1763 iz 2010. godine. …

U Republici Hrvatskoj sloboda savjesti i vjeroispovijedi te sloboda javnog očitovanja vjere ili drugog uvjerenja zajamčena je člankom 40. Ustava Republike Hrvatske. Pravo na priziv savjesti utvrđeno je nizom zakona iz područja zdravstva. Članak 20. Zakona o liječništvu propisuje da se liječnik radi svojih etičkih, vjerskih ili moralnih nazora, odnosno uvjerenja ima pravo pozvati na priziv savjesti te odbiti provođenje dijagnostike, liječenja i rehabilitacije pacijenta, ako se to ne kosi s pravilima struke te ako time ne uzrokuje trajne posljedice za zdravlje ili ne ugrozi život pacijenta.”

Liječnik – cijepitelj koji uskrati pacijentu (djetetovom roditelju, zakonskom zastupniku, odnosno skrbniku pacijenta) pravo odbijanja cijepljenja i prisilno izvrši cijepljenje krši prava pacijenta što je inkriminirano člankom 41., stavak 1., točka 3. i stavak 2. Zakona o zaštiti prava pacijenta i povrijeđuje djetetova prava što je inkriminirano člankom 177., stavak 2. Kaznenog zakona.

Pedijatrijska cjepiva sadrže otrove (primjerice thimerosal (Hg) / merthiolate, aluminij, neomicin (potencira oštećenje živčanih stanica u kombinaciji s Hg i/ili Al), skvalen, formaldehid, glutaraldehid (formalin), fenol, olovo, antifriz (etilen-glikol), glicerol, polisorbat 80 i 20, silikon, MSG (mononatrij glutamat, ekscitoksinom) i/ili druge biokumulativne neurotoksične i/ili kancerogene i/ili toksične tvari, teški metali su otrovni u bilo kojoj dozi – ne postoji prag netoksičnosti, načelo predostrožnosti i načelo “Primum non nocere” ili “Prvo ne škoditi” (Hipokratova zakletva) nameću zabrane primjene bilo koje supstance koja je prepoznata kao opasna po zdravlje i/ili okoliš, bez obzira jesu li ove supstance kancerogene, mutagene, reprotoksične (CMR), imunotoksične ili se pak radi o endokrinim disruptorima, neurotoksičnim ili perzistentnim, bioakumulativnim ili toksičnim spojevima (PBT) ili kombinaciji navedenih supstanci), djeca se cijepe bez mjera predostrožnosti, odnosno prethodno učinjenih imunopretraga koje propisuje članak 12. Pravilnika o načinu provođenja imunizacije, seroprofilakse, kemoprofilakse protiv zaraznih bolesti te o osobama koje se moraju podvrgnuti toj obavezi kojima bi se isključila preosjetljivost kod djece na bilo koju komponetnu cjepiva (kontraindikacija iz članka 11., stavak 1., točka 3. Pravilnika i prema uputi proizvođača članak 11., stavak 3. Pravilnika) i istim reducirao nastup mogućih nuspojava iz uputa o lijeku, odnosno provjerila adekvatnost cjepiva u odnosu na dijete koje ga prima. Davanjem otrovnih sredstava ili neodgovarajućih lijekova djetetu ostvaruju se obilježja fizičkog zlostavljanja kao i nesprečavanjem iste činidbe.

Članci 40., 76. i 77. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti u protuslovlju su s navedenim odredbama. Odnos između kodeksa, etičke prakse i zakonskih propisa je složen što ne znači da je etička evaluacija samo stvar primjene kodeksa i zakona. Kodeksi i zakoni su općeniti i često ne daju jasne smjernice u pojedinim složenim slučajevima. Često je to stvar prosudbe, stoga legalnost nečega ovisi o prosudbi etičkog odbora obzirom da su liječnička etika i pravila medicinske struke uvijek iznad zakona.

Da liječnik-cjepitelj ni u kojem slučaju ne smije prisiljavati roditelje na cijepljenje njihovog djeteta izričito je naglašeno u odgovoru Povjerenstva za medicinsku etiku i deontologiju Hrvatskoga liječničkog zbora prof. dr. sci. Željku Poljaku na njegov upit o prisilnom cijepljenju. U zaključcima odgovora koje mu je spomenuto Povjerenstvo uputilo 4. siječnja 2012. ističe se:

1. Prisilno cijepljenje protiv zaraznih bolesti nije u skladu s liječničkom etikom.

2. Liječnik ima pravo odbiti prisilno cijepljenje pozivajući se na priziv savjesti.

Očitovanje Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata o temi okruglog stola “Priziv savjesti u medicinskoj praksi: kada je i koliko doista utemeljen?” održanog u Rijeci 5. veljače 2015. Okrugli stol su organizirali Fakultet zdravstvenih studija Sveučilišta u Rijeci, Katedra za društvene i humanističke znanosti u medicini Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, Dokumentacijsko-istraživački centar za europsku bioetiku “Fritz Jahr” Sveučilišta u Rijeci – Znanstveni centar izvrsnosti za integrativnu bioetiku i Zaklada Sveučilišta u Rijeci.

Share this article

EmailEmail
PrintPrint