Projekt

Projekt “Cijepljenje – pravo izbora” u prosincu 2013. godine pokrenula je radna grupa Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata (HUZPPP) pod nazivom Sloboda odlučivanja za obavezno cijepljenje djece. 

Projekt je službeno započeo u studenom 2014. godine* i potrajao do ožujka 2017. godine, kada ga je Građanska inicijativa “Cijepljenje – pravo izbora” (GI CPI) nastavila provoditi kao posve samostalna inicijativa, izdvojena iz Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata.

U listopadu 2017. inicijativa je ponovno dobila pravnu osobnost i upisana je u Registar udruga kao Hrvatska udruga roditelja aktivista (HURA).

Ciljevi projekta ostvaruju se kroz niz aktivnosti te putem potpora.

* I prije službenog početka projekta, već 2. veljače 2014. na Facebooku je pokrenuta stranica (zajednica) Cijepljenje – pravo izbora.

Glavni cilj projekta je postizanje neobveznog cijepljenja u Hrvatskoj, a obrazložen je u niže istaknutoj Izjavi iz 2014. godine, koju je ispred GI Cijepljenje – pravo izbora potpisala tadašnja predsjednica Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata mr. sc. Đula Rušinović Sunara, a koja sadrži temeljne pravne i etičke razloge za uvođenje neobveznog (preporučenog) cijepljenja.

Izjava

Hrvatska udruga za promicanje prava pacijenata zastupa stav kako je obaveza cijepljenja neutemeljena te pogrešno postavljena i provođena iz sljedećih razloga:

1. Cijepljenje je preventivna medicinska usluga te kao i sve druge medicinske usluge (kurativne, preventivne i druge) stoji na raspolaganju zainteresiranima, koji nakon što budu propisno informirani o istome, moraju moći potpuno slobodno donijeti odluku o prihvaćanju ili odbijanju iste – ovo TEMELJNO LJUDSKO PRAVO I PRAVO PACIJENTA (priznato brojnim međunarodnim konvencijama) se trenutačno u Republici Hrvatskoj grubo krši, budući da je glavna svrha slobodnog i informiranog pristanka potvrditi autonomiju pacijenta, promovirati njegovo pravo na samoodređenje i osigurati poštivanje ljudskog dostojanstva svakog pacijenta. Donošenje odluka i sudjelovanje u donošenju odluka o vlastitom zdravlju priznaju se danas kao pacijentovo ljudsko pravo i od toga prava Hrvatska udruga za promicanje prava pacijenata jednostavno ne može i neće odustati.;

2. Opisanom praksom podriva se i povjerenje u odnosu liječnik-pacijent, krši se liječnička etika te se sveukupno smanjuje povjerenje u zdravstveni sustav. Brojni zdravstveni djelatnici nalaze se između međusobno suprotstavljenih zakonskih odredbi, pri čemu su izloženi prekršajnim i drugim represivnim mjerama čime je i njihova pozicija ovaj čas neopravdano izložena različitim pravnim rizicima (dakle nisu samo ugrožena prava roditelja i djece, nego i brojnih zdravstvenih djelatnika).;

3. Sukladno važećim propisima, ali i temeljem prirodnog prava, nesporno je da isključivo roditelji, mogu slobodno donijeti konkretnu odluku glede svojeg djeteta, na način za koji ti roditelji smatraju da je u najboljem interesu djeteta. Čak i slučajevima u kojima su sukladno Obiteljskom zakonu pojedinim roditeljima ograničena ili oduzeta roditeljska prava, tada konkretnu odluku slobodno donosi posebni skrbnik djeteta, a to ni u kojem slučaju nije ovlašten činiti primjerice Ministar zdravlja, temeljem svoje pozicije nositelja jednog dijela izvršne vlasti ili netko treći, osim ranije spomenutih zakonskih zastupnika svakog djeteta. Nažalost, trenutačno se u Republici Hrvatskoj izravno krše temeljna ljudska prava brojnih roditelja i djece, čija se slobodna odluka, uvjerenje i/ili prijašnje iskustvo ne podudara s tako zvanim “obveznim cijepljenjem”.;

4. Nesporno je kako je pravo djeteta da bude u poziciji da mu je omogućeno primiti bilo koje ili sva medicinskom strukom preporučena cjepiva, ali nikako ne može biti ispravno smatrati pravom djeteta da bude cijepljeno bez slobodne odluke roditelja o tome je li ta preporuka za njihovo dijete prihvatljiv razlog da prihvate ponuđenu uslugu cijepljenja svojega djeteta.

U RH je Zakonom o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti propisana obaveza cijepljenja. Način i razlozi na koji je cijepljenje postalo zakonskom obavezom seže u daleku prošlost u kojoj su dotične zarazne bolesti bile toliko velika prijetnja da je sukladno mišljenju medicinske struke to doista tada bilo smatrano najboljim načinom odbrane od tih bolesti i njihovih posljedica. No, nakon što su se te bolesti stavile pod nadzor i više nisu predstavljale toliku značajnu opasnost za ukupno društvo, a društvo postalo dovoljno pismeno i dostupnih obavijesti, obavezu cijepljenja više ne možemo smatrati preporukom medicinske struke te se medicinski stručnjaci o tome na takav način i očituju. Unatoč tome, nema odgovora politike na njihova izravna izjašnjavanja o tome da ne vide baš nekih razloga da cijepljenje bude obavezno, ali da svakako ima preporuku struke.

Koristeći se represivnim mjerama prema zdravstvenim radnicima i stanovništvu politika i nadalje zadržava pravo ograničavanja ljudskih sloboda, iako viši interesi više ne mogu dobiti potporu struke niti zaštitnika ljudskih prava. Sasvim je razvidno kako se time ujedno zadire i u slobodu tržišta, a temeljem brojnih dokaza o vrlo visokom stupnju korupcije u svim društvima upravo u sferi zdravstva, ustrajanje na zakonskoj obavezi cijepljenja podriva zdravstveni sustav sa svih strana: od onih koji kroje nacionalnu zdravstvenu politiku do medicinskih stručnjaka.;

   mr. sci. Đula Rušinović-Sunara, dr. med.

5. Nesporno je da zakonski zastupnici djeteta nisu nepogrešivi i da imaju pravo slobodno donijeti odluku, koja će se možda nekada u budućnosti pokazati kao pogrešnom, bilo da im dijete oboli od neke bolesti, koja se možda mogla spriječiti cijepljenjem (kažemo “možda” jer nijedan proizvođač cjepiva u svojim uputama o lijeku ne jamči da je zaštita koju oni pružaju stopostotna niti da je vremenski neograničena), bilo da im dijete pretrpi neki oblik teške nuspojave, koje se nažalost znaju pojaviti uz svaki lijek, ili da im uslijed jednog ili više cjepiva, možda i uz doprinos drugih faktora, zdravstveno stanje djeteta bude trajno i teško narušeno. Iskustva su različita, isto kao što su različita i djeca i njihov imunitet i genetika, njihova prehrana, i različiti brojni drugi štetni ili korisni faktori kojima su djeca izložena u svakodnevnom životu.;

6. Ne kažemo da ne postoji niti jedan dobar razlog za cijepljenje od pojedinih zaraznih bolesti, ali uvjereni smo da ne postoji niti jedan dobar razlog za represivno nametanje bilo kakvog preventivnog ili kurativnog medicinskog postupka, a naročito određenog cjepiva, jer isto predstavlja prisilno unošenja stranog tijela u slobodno ljudsko biće, a što jest i što uvijek mora biti nedopustivo bez prethodne slobodne i informirane privole.

Split, 2. veljače 2014.

mr. sci. Đula Rušinović-Sunara, dr. med., specijalistica opće kirugije, tadašnja predsjednica Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata