Sud pravde Europske unije 21. lipnja 2017. godine presudio je da sudovi mogu cjepivo smatrati uzročnikom neke zdravstvene tegobe čak i ako za to još ne postoje čvrsti znanstveni dokazi.

Dovoljno je da su tegobe vremenski povezane s cijepljenjem, da je osoba prije cijepljenja bila zdrava te da postoji značajan broj prijavljenih sličnih slučajeva.

Pouka: prijavljujte, izađite u javnost, tužite. Jer samo tako do javnosti će doprijeti stvarni broj oštećenih cjepivima!

Izvor:

Sud pravde Europske unije: Nacionalni sudovi mogu, čak i kad za to ne postoji medicinski dokaz, razmatrati mogućnost da je cijepljenje dovelo do razvoja neke bolesti ili oštećenja

Brojnim sudskim presudama* u raznim zemljama, pa tako i u Hrvatskoj, potvrđena je uzročno-posljedična veza između pojedinih primljenih cjepiva i određenih bolesti. Na sudske odluke dakako utječu u znatnoj mjeri nalazi vještaka, a to su u predmetnim postupcima u pravilu istaknuti zdravstveni stručnjaci. Dio presuda ujedno se tiče (u pravilu novčanog) obeštećenja obitelji čija su djeca teško oboljela i(li) postala osobe s (trajnim) invaliditetom kao posljedica cijepljenja.

Predstavljamo tek manji izbor takvih presuda. Pri tome, kod većine stranih presuda dokazana je veza između pojedine bolesti iz tako zvanog autističnog spektra i primljenog cjepiva protiv zaušnjaka, rubeole i ospica (MMR), dok je primjerice presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske utvrđena povezanost između dječje paralize i DTP cjepiva.

children-99507_640

Mentalna retardacija – SAD, 2003.

Majka Kienana Freemana uspjela je na Sudu za cjepiva (Vaccine Court) 25. rujna 2003. izboriti se za odštetu za svoga sina. Kienan je, naime, dobio kombinirano cjepivo protiv ospica, zaušnjaka i rubeole (MMR) u dobi od 16 mjeseci, nakon čega su uslijedili epileptični napadi. Dokazano je da je nakon epileptičnih napada njegovo stanje postajalo sve gore, napadi sve češći, zaostajao je u govoru, ali i u cjelokupnom mentalnom razvoju. Zaključak je suca da je, na temelju dostupnih znanstvenih dokaza, kao i ekspertiza sudskih vještaka, vrlo vjerojatno cjepivo MMR uzrokovalo epileptične napade, kao rijetku nuspojavu cjepiva, a koji su doveli do mentalne retardacije Kienana Freemana.

* Presuda: Mentalna retardacija – SAD, 2003. (PDF)

Autizam – SAD, 2007.

Tužitelj Kenneth Banks podnio je zahtjev za priznavanje prava na odštetu za posljedice koje je od MMR cjepiva pretrpio njegov sin Bailey. Dvije godine ranije Bailey je primio MMR cjepivo, a šesnaest dana nakon toga doživo je epileptične napadaje koji su doveli do akutnog diseminiranog encefalomijelitisa (ADEM) i u konačnici do pervazivnog razvojnog poremećaja od kojeg i danas boluje. Federalni prizivni sud Sjedinjenih Američkih Država je, nakon provedenih stručnih vještačenja, 20. srpnja 2007. presudio da je cjepivo izazvalo ADEM, što je dovelo do pervazivnog razvojnog poremećaja, odnosno poremećaja autističnog spektra. Određena je jednokratna odšteta od 810.000 USD, a povrh toga Bailey godišnje treba dobivati između 30-40.000 USD za troškove njege i usluga.

* Presuda: Autizam – SAD, 2007. (PDF)

Autizam – SAD, 2008.

Rješenje Saveznog prizivnog suda Sjedinjenih Američkih Država od 10. travnja 2008. kojim se daje dodatni rok od 60 dana za potpisivanje pristanka obiju stranaka u postupku za javno objavljivanje detalja o sudskom procesu koji se vodio u slučaju Hannah Poling, za koju je, nakon dugotrajnog postupka i ekspertize dr. Andrewa Zimmermana, utvrđeno da je njezin poremećaj autističnog spektra posljedica cjepiva, i za to je dobila odštetu od oko 1,5 milijun dolara.

* Presuda: Autizam – SAD, 2008. (PDF)

Dječja paraliza – Hrvatska, 2009.

Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske 10. lipnja 2009. godine završen je proces u kojem su roditelji vodili spor protiv Doma zdravlja Primorsko-goranske županije, Primorsko-goranske županije te Republike Hrvatske zbog naknade štete uzrokovane cjepivom. Naime, maloljetni M.Z. neposredno nakon primanja cjepiva u studenom 1992. protiv dječje paralize obolio je upravo od te bolesti. Presudom je djelomično skinuta odgovornost s prvog i drugog tuženika, a Republika Hrvatska neosporno je odgovorna za štetne posljedice obveznog cijepljenja te je određena isplata odštete u ukupnom iznosu od 865.000,00 kn sa zateznim kamatama od 2002. godine, od kada datira prvostupanjska presuda.

* Presuda: Dječja paraliza – Hrvatska, 2009. (PDF)

Autizam – SAD, 2009.

U presudi koju je donio Federalni prizivni sud Sjedinjenih Američkih Država 3. rujna 2009. odlučeno je da postoje opravdani razlozi za traženje odštete zbog štete koju je pretrpio dječak Ryan B. Mojabi nakon primljenog cjepiva za zaušnjake, ospice i rubeolu. Utvrđeno je da je kao posljedica cijepljenja došlo do encefalopatije koja se kasnije razvila u poremećaj autističnog spektra. U kasnijem procesu određena je ukupna odšteta od gotovo 950.000 USD.

* Presuda: Autizam – SAD, 2009. (PDF)

4802301439_5594641247_z

Dječja paraliza – Belgija, 2011.

Belgijski sud u Turnaiju 16. ožujka 2011. presudio je u korist individualnih ljudskih prava u procesu vezanom za obvezno cijepljenje protiv polija (dječja paraliza). Radilo se o četverogodišnjem dječaku Oliveru Combletu, čiji su roditelji zatražili detaljne informacije o proizvodu (cjepivu), a posebno su bili zabrinuti zbog formaldehida koji je trebao biti ubrizgan u tijelo njihova djeteta, no nikad nisu dobili podatke koje su tražili. Sud je donio oslobađajuću presudu.

* Izvor sažetka: Belgian Court Rules AGAINST Compulsory Vaccination.

Stopostotni invaliditet – Italija, 2012.

Općinski sud u Riminiju potvrdio je presudom od 15. ožujka 2012. da dječak koji je nakon dobivenog kombiniranog cjepiva protiv ospica-zaušnjaka-rubeole (MPR) ostao stopostotni trajni invalid, ima pravo na odštetu od Ministarstva zdravlja. Roditelji oštećenog djeteta obratili su se Ministarstvu sa zahtjevom za odštetu, ali im je ovaj odbijen s obrazloženjem da predmetno cjepivo nije zakonom obvezno te da iz tog razloga oštećenje uzrokovano preporučenim cjepivom ne podliježe Zakonu o odštetama za negativne posljedice cijepljenja, transfuzija i drugih medicinskih zahvata. Ustavni sud Italije dao je svoje mišljenje kojim je takvu odluku Ministarstva proglasilo nezakonitom, budući da službene medicinske vlasti intenzivno i agresivno promoviraju preporučena cjepiva, a građani im poklanjaju svoje povjerenje. Stoga odgovornost za štetne posljedice i u ovakvim slučajevima snose službene medicinske vlasti koje ta cjepiva i promoviraju.

* Presuda: Stopostotni invaliditet 1 – Italija, 2012. (PDF) i Stopostotni invaliditet 2 – Italija, 2012. (PDF)

Psihomotorički zastoj – Italija, 2012.

Sudac na sudu u Pesaru, u Italiji, presudio je 4. lipnja 2012., a ravnajući se prema talijanskom zakonu 210. iz 1992. godine, koji uređuje prava pacijenata na odštete ukoliko dožive negativne posljedice nakon cijepljenja, transfuzija ili primanja hemoderivata, da roditelji djevojčice imaju pravo na odštetu s kamatama. Ona je nakon prva dva cjepiva dobivena 1998. počela zaostajati u psihomotoričkom razvoju, te je utvrđeno, na temelju stručnog mišljenja dr. Sebastianija, da je moguće da je to posljedica cijepljenja.

* Presuda: Psihomotorički zastoj – Italija, 2012. (PDF)

Cerebellitis – Italija, 2015.

Nije moguće isključiti vezu između cjepiva za ospice, rubeolu i zaušnjake (MMR) i neurološke bolesti djevojčice. Ovim obrazloženjem Ministarstvo zdravlja utvrdilo je pravo obitelji iz talijanskog grada Catanzaro da dobije odštetu za neželjenu posljedicu cijepljenja. Posljedica je cerebellitis, to jest upala malog mozga koja je pacijentici uzrokovala trajne neurološke i motoričke probleme. Prema presudi, država će svaki mjesec uplaćivati roditeljima iznos od 600 eura, kako predviđa zakon 210 iz 1992. godine koji regulira naknade onima koji pretrpe probleme povezane s cjepivima, transfuzijom ili hemoderivatima.

* Izvor: Encefalite post-vaccino, ministero riconosce l’indennizzo per un bimba

* Niz presuda dostupan je stranici Read Actual Federal Vaccine Court Case Compensation Decisions.

Share this article

EmailEmail
PrintPrint