Ustavni i drugi zakoni i propisi Republike Hrvatske koji se pojedinim svojim odredbama ili člancima tiču obveze cijepljenja ili se odnose na temeljna prava roditelja, djece i liječnika koja takva obaveza dokida: Ustav Republike Hrvatske, Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, Program obveznog cijepljenja djece školske i predškolske dobi, Prekršajni zakon, Pravilnik o načinu provođenja imunizacije, seroprofilakse, kemoprofilakse protiv zaraznih bolesti te o osobama koje se moraju podvrgnuti toj obavezi, Zakon o zaštiti prava pacijenata, Obiteljski zakon, Zakon o liječništvu, Kodeks medicinske etike i deontologije, Zakon o zdravstvenoj zaštiti, Kazneni zakon.

Ustav Republike Hrvatske*

(NN 56/90, 135/97, 8/98,  113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14 – prema redakcijski pročišćenom tekstu Ustava RH, USRH od 15. siječnja 2014.)

III. ZAŠTITA LJUDSKIH PRAVA I TEMELJNIH SLOBODA

1. Zajedničke odredbe

Članak 14.

St. 2. Svi su pred zakonom jednaki.

Članak 16.

St. 1. Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje.

St. 2. Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

Članak 17.

St. 3. Niti u slučaju neposredne opasnosti za opstanak države ne može se ograničiti primjena odredbi ovoga Ustava o pravu na život, zabrani mučenja, surovog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, o pravnoj određenosti kažnjivih djela i kazni, te o slobodi misli, savjesti i vjeroispovijedi.’

2. Osobne i političke slobode i prava

Članak 23.

St. 1. Nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvu obliku zlostavljanja ili, bez svoje privole, liječničkim ili znanstvenim pokusima.

Članak 29.

St. 1. Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela.

Članak 31.

St. 1. Nitko ne može biti kažnjen za djelo koje prije nego je počinjeno nije bilo utvrđeno zakonom ili međunarodnim pravom kao kazneno djelo, niti mu se može izreći kazna koja nije bila određena zakonom. Ako zakon nakon počinjenog djela odredi blažu kaznu, odredit će se takva kazna.

Članak 35.

Svakomu se jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.

Članak 40.

Jamči se sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja.

3. Gospodarska, socijalna i kulturna prava

Članak 58.

Svakomu se jamči pravo na zdravstvenu zaštitu u skladu sa zakonom.

Članak 62.

Država štiti materinstvo, djecu i mladež te stvara socijalne, kulturne, odgojne, materijalne i druge uvjete kojima se promiče ostvarivanje prava na dostojan život.

Članak 64.

St. 1. Dužnost je svih da štite djecu i nemoćne osobe.

Članak 69.

St. 1. Svatko ima pravo na zdrav život.

St. 3. Svatko je dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša.

IV. USTROJSTVO DRŽAVNE VLASTI

1. Hrrvatski sabor

Članak 90.

St. 1. Prije nego što stupe na snagu zakoni i drugi propisi državnih tijela objavljuju se u “Narodnim novinama”, službenom listu Republike Hrvatske.

St. 2. Propisi tijela koja imaju javne ovlasti prije stupanja na snagu moraju biti objavljeni na dostupan način u skladu sa zakonom.

St. 3. Zakon stupa na snagu najranije osmi dan od dana njegove objave, osim ako nije zbog osobito opravdanih razloga zakonom drukčije određeno.

St. 4. Zakoni i drugi propisi državnih tijela i tijela koja imaju javne ovlasti ne mogu imati povratno djelovanje.

4. Sudbena vlast

Članak 115.

St. 3. Sudovi sude na temelju Ustava, zakona, međunarodnih ugovora i drugih važećih izvora prava.

VII. MEĐUNARODNI ODNOSI

1. Međunarodni odnosi

Članak 134.

Međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, čine dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj su snazi iznad zakona. Njihove se odredbe mogu mijenjati ili ukidati samo uz uvjete i na način koji su u njima utvrđeni, ili suglasno općim pravilima međunarodnog prava.

VII. A EUROPSKA UNIJA

1. PRAVO EUROPSKE UNIJE

Članak 141. c

St. 1. Ostvarivanje prava koja proizlaze iz pravne stečevine Europske unije, izjednačeno je s ostvarivanjem prava koja su zajamčena hrvatskim pravnim poretkom.

St. 2. Pravni akti i odluke koje je Republika Hrvatska prihvatila u institucijama Europske unije primjenjuju se u Republici Hrvatskoj u skladu s pravnom stečevinom Europske unije.

St. 3. Hrvatski sudovi štite subjektivna prava utemeljena na pravnoj stečevini Europske unije.

St. 4. Državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravne osobe s javnim ovlastima izravno primjenjuju pravo Europske unije.

* Ustav Republike Hrvatske

children-286239_1280 

Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti*

(NN 60/92, 79/07, 113/08, 43/09; u daljnjem tekstu: ZZPZB)

IV. MJERE ZA ZAŠTITU PUČANSTVA OD ZARAZNIH BOLESTI

B. POSEBNE MJERE ZA SPREČAVANJE I SUZBIJANJE ZARAZNIH BOLESTI

8. Imunizacija, seroprofilaksa i kemoprofilaksa

Članak 40.

St. 1. Imunizacija je obvezna:

1. protiv tuberkuloze, difterije, tetanusa, hripavca, dječje paralize, ospica, crvenke, zaušnjaka i virusne žutice tipa B i bolesti uzrokovanih s Haemophilus influenzae tip B – za sve osobe određene dobi,

2. protiv tetanusa ozlijeđenih osoba,

3. protiv virusne žutice tipa B – za osobe pod povećanim rizikom od zaraze,

4. protiv bjesnoće – za sve osobe koje su profesionalno izložene riziku od zaraze i koje ozlijedi bijesna životinja ili životinja za koju se sumnja da je bijesna,

5. protiv žute groznice – za osobe koje putuju u državu u kojoj postoji ta bolest ili u državu koja zahtijeva imunizaciju protiv te bolesti,

6. protiv kolere i drugih zaraznih bolesti – za osobe koje putuju u državu koja zahtijeva imunizaciju protiv tih bolesti ili u slučajevima kada za to postoji epidemiološka indikacija,

7. protiv trbušnog tifusa i drugih zaraznih bolesti za sve osobe za koje postoje epidemiološke indikacije.

Članak 41.

St. 1. Imunizaciju obavlja doktor medicine nakon pregleda osobe koju treba imunizirati.

St. 2. Imunizaciju mogu obavljati i drugi zdravstveni radnici, ali samo pod nadzorom i uz odgovornost doktora medicine.

St. 3. Imunizacija protiv bolesti utvrđenih Programom obveznog cijepljenja djece školske i predškolske dobi mora se provoditi isključivo cjepivom određenim tim Programom.

VII. KAZNENE ODREDBE

Članak 76.

Novčanom kaznom u izosu od 30.000,00 do 80.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba:

1. ako ne omogući nadležnom sanitarnom inspektoru kao i nadležnom doktoru opće (obiteljske) medicine ili doktoru medicine specijalistu epidemiologije nesmetano obavljanje nadzora te poduzimanje propisanih mjera za zaštitu pučanstva od zaraznih bolesti (članak 8.),

2. ako ne provodi opće mjere za sprečavanje i suzbijanje zaraznih bolesti (članak 10.),

3. ako onemogućava provedbu dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije (članak 11. stavak 1.),

4. ako primi u radni odnos osobu bez prethodno obavljenoga zdravstvenog pregleda ili ako ne osigura povremene zdravstvene preglede zaposlenih radnika (članak 28.),

5. ako primi na rad, odnosno zadrži na radu osobu za koju je utvrđeno da je oboljela od određene zarazne bolesti ili da izlučuje klice i parazite (članak 29.,30., 31., 32., 33. i 34.),

6. ako zaposlenim osobama ne osigura stjecanje potrebnog znanja o zdravstvenoj ispravnosti hrane i osobnoj higijeni, odnosno ako na radu zadrži osobu bez potrebnog znanja o zdravstvenoj ispravnosti hrane i osobnoj higijeni (članak 37.),

7. ako ne obavi imunizaciju, seroprofilaksu i kemoprofilaksu ili ih ne obavi na način određen ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona (članak 40. – 43.),

8. ako obavi prijenos, pogreb i iskopavanje umrlih osoba protivno odredbama članka 58. – 62. ovoga Zakona,

9. ako je na radnom mjestu zatečen radnik bez uredno ovjerene sanitarne iskaznice.

Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 8.000,00 kuna fizička osoba te odgovorna osoba u pravnoj osobi.

Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka počinjenog po drugi put, uz novčanu kaznu izreći će se mjera oduzimanja dozvole za obavljanje djelatnosti u trajanju do šest mjeseci, a za prekršaj počinjen treći put uz novčanu kaznu izreći će se mjera trajnog oduzimanja dozvole za obavljanje djelatnosti.

Članak 77.

Kada se obveza pridržavanja mjera zaštite pučanstva od zaraznih bolesti odnosi na maloljetnu osobu, novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj roditelj, odnosno skrbnik, ako ne izvrši obvezu imunizacije protiv bolesti utvrđenih Programom obveznog cijepljenja djece školske i predškolske dobi.

* Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (PDF)

adorable-19638_1280

Program obveznog cijepljenja djece školske i predškolske dobi*

(u daljnjem tekstu: Program)

– pravno nepostojeći, a na njega se jednim propisom – Zakon za zaštitu pučanstva od zaraznih bolesti – ZZPZB (koji je neusklađen s pravnim poretkom RH i s kojim se kosi) – izravno i isključivo veže potencijalna prekršajna odgovornost te se na njega izravno veže visina potencijalne novčane kazne. Takvim postupanjem, grubo je, među ostalim prekršeno i ugroženo načelo jedinstva pravnog poretka te načelo vladavine prava i jednakosti pred zakonom.

Trogodišnji Program obveznog cijepljenja u Hrvatskoj u 2014 -2016. godini (PDF)

couple-168191_1280

Prekršajni zakon*

(NN 107/07, 39/13, 157/13; u daljnjem tekstu: PZ)

1. DIO MATERIJALNOPRAVNE ODREDBE

I. TEMELJNE ODREDBE

Određenje prekršaja

Članak 1.

Prekršaji i prekršajno pravne sankcije propisuju se samo za ona ponašanja kojima se tako povređuje ili ugrožava javni poredak, društvena disciplina i društvene vrijednosti zajamčene i zaštićene Ustavom Republike Hrvatske, međunarodnim pravom i zakonima čija zaštita nije moguća bez prekršajno pravnog sankcioniranja, a njihova se zaštita ne ostvaruje kaznenopravnom prisilom.

* Napomena: Dvije su stvari ovdje osobito važne za istaknuti: 1. roditeljsko ponašanje ne povređuje člankom 1. PZa zajamčena i zaštićena dobra, nego je isto ponašanje izravno zajamčeno i zaštićeno Ustavom, međunarodnim pravom i brojnim ovdje navedenim zakonima (izuzev jednoga – ZZPZB) i 2. čak i kada bi netko želio i mogao zanemariti pravne činjenice navedene pod 1. i kada bi nekako iskonstruirao neku zdravstvenu ugrozu, objektivno se mora priznati da nije ostvaren drugi uvjet iz čl. 1. PZ “čija zaštita nije moguća bez prekršajno pravnog sankcioniranja” (dokazi su brojni i mogu se vidjeti diljem Europe već letimičnim pregledom legislative i prakse u istovrsnim stvarima u Velikoj Britaniji, Švedskoj, Španjolskoj, Portugalu, Nizozemskoj, Luksemburgu, Litvi, Irskoj, Islandu, Njemačkoj, Norveškoj, Finskoj, Estoniji, Danskoj, Cipru, Belgiji, Švicarskoj i Austriji), jer se u RH nikada u praksi nije niti pokušalo podići zdravstvene standarde i kvalitetu usluge (što je kontradiktorno jer bi neki pobornici takvog “prava na zdravlje” i dalje represijom širili “blagodati” lijekova, koji se unose u pacijente cijepljenjem, a koji nisu jednako dobri za sve pacijente niti su oni jednako osjetljivi na pojedine ili sve sastojke cjepiva) te napustiti totalitarističko naslijeđe i okrenuti se brojnim i različitim demokratskim načinima – ujedno i medicinski potpuno etičnim načinima – kako to rade gore spomenute značajno naprednije zemlje članice EU ili Europe, koje za istu svrhu ne koriste snagu sile i pravnu represiju, nego snagu argumenata i edukacije, ali i značajno više zdravstvene standarde.

Načelo zakonitosti

Članak 2.

St. 3. Nitko ne može biti kažnjen niti se prema njemu može primijeniti druga prekršajnopravna sankcija za djelo koje prije nego je bilo počinjeno nije bilo zakonom ili međunarodnim pravom ili odlukom jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave određeno kao prekršaj i za koji zakonom ili odlukom jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave nije bilo propisano koja se vrsta i mjera prekršajnopravne sankcije počinitelju može izreći, odnosno primijeniti.

2. DIO POSTUPOVNE ODREDBE

XIV. SUBJEKTI PREKRŠAJNOG POSTUPKA

Članak 109. a

St. 1. Prije podnošenja optužnog prijedloga nadležnom sudu ili drugom tijelu postupka protiv počinitelja prekršaja, … , ovlašteni tužitelj iz članka 109. stavka 1. točke 1. do 3. ovoga Zakona dužan je utvrditi točnu adresu prebivališta i boravišta počinitelja odnosno sjedišta počinitelja i uručiti mu pisanu obavijest na jeziku koji razumije:

1. o prekršaju za koji namjerava protiv njega podnijeti optužni prijedlog, s činjeničnim i pravnim opisom prekršaja,

2. da u tijeku postupka može slobodno iznijeti obranu ili dostaviti pisanu obranu, uskratiti iznošenje obrane ili odgovor na pojedino pitanje,

3. da kod tijela postupka ima pravo razgledati spis i upoznati se s dokazima protiv njega,

4. da se u postupku može braniti sam ili uz pomoć branitelja po vlastitom izboru, ali da zbog nedolaska branitelja na raspravu odnosno ročište ili uzimanja branitelja tek na raspravi odnosno ročištu, rasprava odnosno ročište se neće odgoditi,

5. da tijekom postupka može podnositi prijedloge za provođenje dokaza u svoju obranu,

6. da se rasprava pred tijelom postupka može održati i u njegovoj odsutnosti i donijeti odluka o prekršaju,

7. da je do pravomoćnog završetka postupka i završetka postupka izvršenja dužan obavijestiti tijelo postupka o svakoj promjeni adrese prebivališta i boravišta odnosno sjedišta, jer će mu se, ako tako ne postupi, ili ako izbjegava dostavu, sva pismena dostaviti putem oglasne ploče tijela postupka,

8. da u postupku ima pravo upotrebljavati svoj jezik, odnosno pravo da mu se osigura tumač ako se postupak ili pojedina radnja u postupku ne vodi na njegovom jeziku te da se tog prava može odreći ako zna jezik na kojem se vodi postupak ili provodi pojedina radnja,

9. da ima pravo na sporazumijevanje u smislu članka 109. e ovog Zakona.

St. 2. Pisana obavijest iz stavka 1. ovog članka sastavlja se u dva primjerka koju će vlastoručno potpisati počinitelj, čime potvrđuje njezin primitak, i ovlaštena službena osoba ovlaštenog tužitelja. Jedan primjerak obavijesti prilaže se uz optužni prijedlog, a drugi se uručuje počinitelju.

St. 3. Ako počinitelj prilikom uručenja pisane obavijesti iz stavka 1. ovog članka odbije njezin primitak ili svojim potpisom potvrditi njezin primitak, ovlašteni tužitelj će postupiti na način propisan u zadnjoj rečenici članka 148. stavka 4. ovog Zakona čime se dostava smatra uredno obavljenom.

XXIII. TIJEK POSTUPKA DO DONOŠENJA PRESUDE

2. POKRETANJE PREKRŠAJNOG POSTUPKA I PRIPREME ZA GLAVNU RASPRAVU

Sadržaj optužnog prijedloga

Članak 160.

St. 1. Ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, prekršajni se postupak može voditi samo na temelju podnesenog optužnog prijedloga ovlaštenog tužitelja.

St. 2. Optužni prijedlog sadrži:

1. Podatke o tužitelju i to: naziv državnog tijela ili pravne osobe, odnosno ime i prezime tužitelja fizičke osobe te adresu tužitelja,

2. za počinitelja prekršaja fizičku osobu ime i prezime s osobnim podacima (članak 171. stavak 1.), jeli u zadržavanju i točno od kada a ako je pušten na slobodu u kojem vremenu je bio lišen slobode,primjenjuje li se koja od mjera opreza i od kada,

3. za počinitelja prekršaja fizičku osobu obrtnika i osobu koja se bavi drugom samostalnom djelatnošću osim podataka iz stavka 2. točke 2. ovoga članka još točan naziv obrta ili djelatnosti, sjedište i mjesto upisa obrta ili druge samostalne djelatnosti,

4. za počinitelja prekršaja pravnu osobu i druge subjekte izjednačene s pravnim osobama njezin točan naziv, sjedište i osobni identifikacijski broj, ime i prezime njezina predstavnika, vrijeme rođenja i adresu stanovanja, državljanstvo, državu izdavanja putovnice i broj putovnice ukoliko je stranac te primjenjuje li se koja od mjera opreza i od kada,

5. činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja,

6. vrijeme i mjesto počinjenja prekršaja, sredstvo kojim je počinjen prekršaj te i ostale bitne okolnosti za točno određenje prekršaja,

7. zakonski naziv prekršaja i propis kojim je određen,

8. prijedlog o dokazima koje treba provesti na glavnoj raspravi, naznaku imena svjedoka i drugih čije se ispitivanje predlaže, spisa koje treba pročitati i predmeta koji služe za utvrđivanje činjenica, s kratkim obrazloženjem optužnog prijedloga. Tužitelj u optužnom prijedlogu može predložiti vrstu,visinu i trajanje sankcije. Takav prijedlog ne obvezuje sud,

9. pisanu obavijest iz članka 109. a stavka 1. i 2. ovoga Zakona,

10. podatak ovlaštenog tužitelja je li protiv počinitelja podnesena i kaznena prijava u vezi s istim događajem.

* Prekršajni zakon

Dryvax

Pravilnik o načinu provođenja imunizacije, seroprofilakse, kemoprofilakse protiv zaraznih bolesti te o osobama koje se moraju podvrgnuti toj obavezi*

(NN 103/13; u daljnjem tekstu: Pravilnik)

I. OPĆE ODREDBE

Članak 7.

St. 4. Imunizacija se obavlja dok se ne imuniziraju sve osobe za koje je imunizacija obvezna, osim osoba kod kojih je imunizacija trajno kontraindicirana.

Članak 8.

Epidemija zaraznih bolesti protiv kojih se obavlja imunizacija nije kontraindikacija za imunizaciju osoba protiv tih bolesti.

Članak 10.

Imunizaciji protiv određenih zaraznih bolesti ne podliježu osobe kod kojih liječnik utvrdi da postoje kontraindikacije propisane ovim Pravilnikom.

Članak 11.

St. 1. Kontraindikacije za imunizaciju protiv bilo koje od određenih zaraznih bolesti (opće kontraindikacije) jesu:

1. akutne bolesti;

2. febrilna stanja;

3. preosjetljivost na komponente cjepiva;

4. teža nepoželjna reakcija pri prethodnom cijepljenju (anafilaktički šok, encefalopatija ili konvulzije i sl.).

St. 2. Osim kontraindikacija iz stavka 1. ovoga članka, kontraindikacije za živa atenuirana virusna cjepiva su još i:

1. stanje oslabljene imunosti (imunodeficijencija, stečena, prirođena, ili u toku malignih bolesti, terapija antimetabolicima, kortikosteroidima – veće doze, alkilirajućim spojevima ili uslijed zračenja);

2. trudnoća.

St. 3. Osim kontraindikacija iz stavka 1. i 2. ovoga članka, pri imunizaciji pojedinih zaraznih bolesti postoje i posebne kontraindikacije za te bolesti, ako je to propisano ovim Pravilnikom ili ako je to propisano od proizvođača cjepiva.

Članak 12.

St. 1. Kontraindikacije za imunizaciju protiv određenih zaraznih bolesti utvrđuje liječnik koji obavlja imunizaciju, odnosno pod čijim se nadzorom ona obavlja, pregledom osoba koje podliježu obveznoj imunizaciji, a prije pristupanja imunizaciji.

* Napomena: Kontraindikacija za cijepljenje sukladno članku 11. (stavak 1., točka 3. i stavak 3.) Pravilnika o načinu provođenja imunizacije, seroprofilakse, kemoprofilakse protiv zaraznih bolesti te o osobama koje se moraju podvrgnuti toj obavezi, odnosno sukladno proizvođačevoj uputi o lijeku, je preosjetljivost na bilo koju komponentu cjepiva koju je liječnik-cijepitelj obvezan isključiti imunopretragama prije cijepljenja sukladno članku 12. (stavak 1.) Pravilnika.

Da bi roditelj uopće imao obavezu podvrgnuti svoje dijete cijepljenju moraju biti udovoljeni svi uvjeti propisani od strane proizvođača na uputi o lijeku/cjepivu. Uvidom u sastav cjepiva (primjerice fomaldehid, aluminij – cjepivo Pentaxim) jasno je da je vrlo upitno kako bi se moglo provesti testiranje koje bi isključilo njegovu potencijalnu opasnost koja ne bi bila obrnuto proporcionalna koristi od takvog cjepiva, a svaka uputa o lijeku zahtijeva da se isključi mogućnost preosjetljivosti na komponente cjepiva prije urednog procjepljivanja.

Kako isključiti mogućnost nastupa nuspojava kod ranijeg cijepljenja, ako se prvi put provodi cijepljenje tim cjepivom? Svako cijepljenje djece bez mjera predostrožnosti, a svako cijepljenje je već po sebi rizična medicinska usluga (opasna djelatnost), jednako je provođenju medicinskog, liječničkog pokusa bez privole pacijenta (članak 23. Ustava RH), odnosno njegovog zakonskog zastupnika koji je isključivo ovlašten dati, odgoditi ili uskratiti svoju privolu, a u najblažoj varijanti vrijeđa se jedino djetetovo pravo na zdrav život te na zdravstvenu zaštitu u skladu sa zakonom, koja prava dijete opet ostvaruje isključivo po svojem zakonskom zastupniku.

To je važno posebice kako bi se spriječila i najmanja mogućnost ponavljanja primjerice ovakvog scenarija: Dokazano da cjepiva uzrokuju iznenadnu dojenačku smrt – 67 smrti objašnjivo jedino kao posljedice cijepljenja – Regulatorna tijela imala su informaciju više od dvije godine, no dozvolila su da djeca umiru. Afera se konkretno odnosi na heksavalentno cjepivo Infanrix hexa, proizvođač GlaxoSmithKline Biologicals, kao i na cjepiva koja sadrže neke od sastojaka Infanrix hexa (Uputa o lijeku – Infanrix hexa PDF). GlaxoSmithKline Biologicals je proizvođač i MoPaRu Priorix (cjepivo protiv zaušnjaka, hripavca i rubeole) i Engerix B (cjepivo protiv hepatitisa B) koji su kod nas na listi obveznih cjepiva.

Znači, pretpostavka za pristupanje cijepljenju je informirani pristanak i neprisutnost preosjetljivosti na bilo koju komponentu cjepiva koja se utvrđuje imunopretragama. Bez toga cijepljenje je protuustavno sukladno članku 23. Ustava. Osim što je protuustavno, inkriminirano je (pod pretpostavkom nastupa posljedice) i člankom 117. (stavak 1. i 2.), člankom 177. (stavak 2.) i člankom 181. (stavak 1.) Kaznenog zakona.

U slučaju cijepljenja, fizičko zlostavljanje može počiniti kako liječnik-cijepitelj tako i roditelj. Ako roditelj ne spriječi davanje djetetu neodgovarajućih lijekova (bez učinjenih imunopretraga u svrhu utvrđivanja preosjetljivosti na bilo koju komponentu cjepiva zapravo to i čini) ili dozvoli davanje otrovnih sredstava (thimerosal (Hg) / Merthiolate, aluminij, neomicin (potencira oštećenje živčanih stanica u kombinaciji s Hg i/ili Al), skvalen, formaldehid, glutaraldehid (formalin), fenol, olovo, antifriz (etilen-glikol), glicerol, polisorbat 80 i 20, silikon, MSG (mononatrij glutamat, ekscitoksinom) i/ili druge biokumulativne neurotoksične i/ili kancerogene i/ili toksične tvari, teški metali su otrovni u bilo kojoj dozi – ne postoji prag netoksičnosti, Načelo predostrožnosti i načelo “Primum non nocere” ili “Prvo ne škoditi” nameću zabrane primjene bilo koje supstance koja je prepoznata kao opasna po zdravlje i/ili okoliš, bez obzira jesu li ove supstance kancerogene, mutagene, reprotoksične (CMR), imunotoksične ili se pak radi o endokrinim disruptorima, neurotoksičnim ili perzistentnim, bioakumulativnim ili toksičnim spojevima (PBT) ili kombinaciji navedenih supstanci) sam čini kazneno djelo zlostavljanja djeteta!

St. 2. Kontraindikacije za imunizaciju pojedinih osoba protiv određenih zaraznih bolesti mogu biti privremene ili trajne.

St. 3. Ako postoje privremene kontraindikacije za imunizaciju protiv određenih zaraznih bolesti pojedinih osoba, liječnik koji utvrdi kontraindikacije to će upisati u osnovnu dokumentaciju (karton cijepljene osobe) te će odrediti mjesto i vrijeme naknadne imunizacije navedenih osoba, a ako postoje trajne kontraindikacije, obvezan je to upisati u osnovnu dokumentaciju i o tome izdati potvrdu.

Članak 13.

St. 1. Ako zdravstvena ustanova, odnosno zdravstveni radnik u privatnoj praksi u provedbi imunizacije utvrdi neuobičajenu reakciju obavješćuje o tome Hrvatski zavod za javno zdravstvo na obrascu Izvješće o nepoželjnim sporednim pojavama u provedbi imunizacije protiv zaraznih bolesti.

* Napomena: Nuspojave kao i sumnju na nuspojave mogu prijaviti i pacijenti – korisnici cjepiva, odnosno kod cijepljenja maloljetne osobe njezini roditelji ili zakonski skrbnici. Ne čekajte da vaši liječnici (ne)prepoznaju i (ne)prijave štetne posljedice cijepljenja i liječenja vaše djece. Doznajte kome i kako možete prijaviti nuspojave.

II. IMUNIZACIJA PROTIV ODREĐENIH ZARAZNIH BOLESTI

(članci 14. – 43.)

1. Imunizacija protiv tuberkuloze

Članak 15.

Djeca rođena u rodilištu cijepe se prije izlaska iz rodilišta, a djeca rođena izvan rodilišta do navršena dva mjeseca života. Djeca koja nisu cijepljenja u rodilištu, odnosno do drugog mjeseca života, moraju se cijepiti do navršene prve godine.

3. Imunizacija protiv difterije, tetanusa i hripavca

Članak 27.

Osim kontraindikacija predviđenih u članku 12. ovoga Pravilnika, kontraindikacijama za imunizaciju protiv hripavca smatraju se još nekontrolirana epilepsija, infantilni spazmi i progresivna encefalopatija.

6. Imunizacija protiv hepatitisa

Članak 32.

St. 1. Imunizaciji protiv hepatitisa B podliježu djeca u prvoj godini života i djeca u šestom razredu osnovne škole, odnosno u trinaestoj godini života.

St. 2. Imunizacija protiv hepatitisa B je obvezna i za:

8. novorođenčad HBsAg pozitivnih majki;

Sve trudnice podvrgavaju se obveznom testiranju na nosilaštvo HBsAg.

Članak 34.

St. 1. Imunizacija protiv hepatitisa B obavlja se trima dozama cjepiva protiv hepatitisa B, koje se daju intramuskularno po shemi prvi, trideseti i stoosamdeseti dan po utvrđivanju indikacije (0., 1., 6. mjesec).

St. 2. Imunizacija novorođenčadi HBsAg pozitivnih majki i osoba koje su imale izravni kontakt putem sluznice ili oštećene kože sa zaraženim materijalom obavlja se s četiri doze po shemi 0., 1., 2., 12. mjesec, osoba prije početka dijalize po shemi 0., 1., 2., 6. mjesec.

* Pravilnik o načinu provođenja imunizacije, seroprofilakse, kemoprofilakse protiv zaraznih bolesti te o osobama koje se moraju podvrgnuti toj obavezi

Nela & Boris at Lighthouse Point complex - Collingwood, Ontario (August 2nd, 2008)

Zakon o zaštiti prava pacijenata*

(NN 169/04, 37/08; u daljnjem tekstu: ZZPP)

I. OPĆE ODREDBE

Članak 2.

Svakom pacijentu jamči se opće i jednako pravo na kvalitetnu i kontinuiranu zdravstvenu zaštitu primjerenu njegovom zdravstvenom stanju, sukladno općeprihvaćenim stručnim standardima i etičkim načelima, u najboljem interesu pacijenta uz poštivanje njegovih osobnih stavova.

II. PRAVA PACIJENATA

Pravo na suodlučivanje

Članak 6.

Pravo na suodlučivanje pacijenta obuhvaća pravo pacijenta na obaviještenost i pravo na prihvaćanje ili odbijanje pojedinoga dijagnostičkog, odnosno terapijskog postupka.

Iznimka od prava na suodlučivanje

Članak 7.

Pacijentovo pravo na suodlučivanje može se iznimno ograničiti samo kada je to opravdano njegovim zdravstvenim stanjem u slučajevima i na način posebno određenim ovim Zakonom.

Pravo na obaviještenost

Članak 8.

St. 1. Pacijent ima pravo na potpunu obaviještenost o:

svome zdravstvenom stanju, uključujući medicinsku procjenu rezultata i ishoda određenoga dijagnostičkog ili terapijskog postupka,

preporučenim pregledima i zahvatima te planiranim datumima za njihovo obavljanje,

mogućim prednostima i rizicima obavljanja ili neobavljanja preporučenih pregleda i zahvata,

svome pravu na odlučivanje o preporučenim pregledima ili zahvatima,

– mogućim zamjenama za preporučene postupke,

– tijeku postupaka prilikom pružanja zdravstvene zaštite,

– daljnjem tijeku pružanja zdravstvene zaštite,

– preporučenom načinu života,

– pravima iz zdravstvenoga osiguranja i postupcima za ostva rivanje tih prava.

St. 2. Pacijent ima pravo dobiti obavijesti na način koji mu je razumljiv s obzirom na dob, obrazovanje i mentalne sposobnosti.

St. 3. Pacijenti s invaliditetom imaju pravo dobiti obavijesti u njima pristupačnom obliku.

Članak 9.

Obavijesti iz članka 8. stavka 1. ovoga Zakona na usmeni zahtjev pacijenta obvezan je dati zdravstveni radnik visoke stručne spreme koji pacijentu izravno pruža određeni oblik zdravstvene usluge.

Pravo na prihvaćanje ili odbijanje pojedinoga dijagnostičkog, odnosno terapijskog postupka

Članak 16.

St. 1. Pacijent ima pravo prihvatiti ili odbiti pojedini dijagnostički, odnosno terapijski postupak, osim u slučaju neodgodive medicinske intervencije čije bi nepoduzimanje ugrozilo život i zdravlje pacijenta ili izazvalo trajna oštećenja njegovoga zdravlja.

St. 2. Prihvaćanje pojedinoga dijagnostičkog ili terapijskog postupka pacijent izražava potpisivanjem suglasnosti.

St. 3. Obrazac suglasnosti te obrazac izjave o odbijanju pojedinoga dijagnostičkog, odnosno terapijskog postupka pravilnikom propisuje ministar nadležan za zdravstvo (u daljnjem tekstu: ministar).

Zaštita pacijenta koji nije sposoban dati pristanak

Članak 17.

St. 1. Za pacijenta koji nije pri svijesti, za pacijenta s težom duševnom smetnjom te za poslovno nesposobnog ili maloljetnog pacijenta, osim u slučaju neodgodive medicinske intervencije, suglasnost iz članka 16. stavka 2. ovoga Zakona potpisuje zakonski zastupnik, odnosno skrbnik pacijenta.

St. 2. U interesu pacijenta osoba iz stavka 1. ovoga članka može suglasnost u bilo koje vrijeme povući potpisivanjem izjave o odbijanju pojedinoga dijagnostičkog, odnosno terapijskog postupka.

St. 3. Ukoliko su interesi pacijenata iz stavka 1. ovoga članka i njihovih zakonskih zastupnika, odnosno skrbnika suprotstavljeni, zdravstveni radnik je dužan odmah o tome obavijestiti nadležni centar za socijalnu skrb.

V. KAZNENE ODREDBE

Članak 41.

St. 1. Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj zdravstvena ustanova ako:

1. uskrati pacijentu pravo na obaviještenost iz članka 8. ovoga Zakona,

2. uskrati pacijentu pravo na podatak o imenu te specijalizaciji osobe koja mu izravno pruža zdravstvenu zaštitu (članak 12.),

3. uskrati pacijentu pravo na prihvaćanje ili odbijanje pojedinog dijagnostičkog, odnosno terapijskog postupka protivno članku 16. – 18. ovoga Zakona,

4. postupi suprotno odredbama članka 17. stavka 3. ovoga Zakona,

5. obavlja znanstveno istraživanje nad pacijentom protivno odredbama članka 19. – 21. ovoga Zakona,

6. obavlja zahvat na ljudskom genomu protivno članku 22. ovoga Zakona,

7. uskrati uvid u medicinsku dokumentaciju protivno članku 23. i članku 24. stavku 1. i 2. ovoga Zakona,

8. povrijedi pravo na povjerljivost podataka iz članka 25. ovoga Zakona,

9. uskrati pacijentu pravo na održavanje osobnih kontakata ili povrijedi zabranu posjete određenoj osobi ili osobama (članak 26.),

10. uskrati pacijentu pravo na samovoljno napuštanje zdravstvene ustanove protivno članku 27. ovoga Zakona,

11. uskrati pacijentu pravo na privatnost (članak 28.).

St. 2. Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna i odgovorna osoba u zdravstvenoj ustanovi.

St. 3. Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 50.000,00 kuna i trgovačko društvo koje obavlja zdravstvenu djelatnost sukladno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti.

St. 4. Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna i odgovorna osoba u trgovačkom društvu koja obavlja zdravstvenu djelatnost.

St. 5. Za prekršaj iz stavka 1. točke 1., 3., 4., 5. – 8. i 11. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna i privatni zdravstveni radnik.

Članak 42.

Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna kaznit će za prekršaj zdravstveni radnik ako:

1. na zahtjev pacijenta uskrati obavijest (članak 9.),

2. na zahtjev pacijenta uskrati pravo na drugo stručno mišljenje (članak 10. stavak 2.),

3. postupi suprotno odredbama članka 17. stavka 3. ovoga Zakona,

4. ne upiše podatak o namjeri pacijenta da napusti zdravstvenu ustanovu ili ne upiše podatak o samovoljnom napuštanju zdravstvene ustanove bez najave pacijenta (članak 27. stavak 4.).

* Zakon o zaštiti prava pacijenata

family-591581_1280

Obiteljski zakon*

(NN 73/14 i 85/14)*

3. DIO PRAVNI ODNOS RODITELJA I DJECE I MJERE ZA ZAŠTITU PRAVA I DOBROBITI DJECE

II. PRAVA DJETETA I PRAVNI ODNOS RODITELJA I DJETETA

1. Prava i dužnosti djeteta te stjecanje poslovne sposobnosti

Informirani pristanak djeteta na medicinske zahvate

Članak 88.

St. 1. Dijete koje je navršilo šesnaest godina i koje je prema ocjeni doktora medicine dovoljno zrelo za donošenje odluke o preventivnom, dijagnostičkom ili terapijskom postupku u vezi sa svojim zdravljem ili liječenjem, može samostalno dati pristanak na pregled, pretragu ili medicinski zahvat (u daljnjem tekstu: informirani pristanak).

St. 2. Ako se radi o medicinskom zahvatu koji je povezan s rizicima teških posljedica za fizičko ili psihičko zdravlje djeteta pacijenta, uz pristanak djeteta iz stavka 1. ovoga članka potrebno je i odobrenje djetetovih roditelja ili drugog zakonskog zastupnika.

St. 3. U slučaju spora između djeteta i roditelja o poduzimanju medicinskog zahvata iz stavka 2. ovoga članka odluku donosi sud u izvanparničnom postupku.

2. Roditeljska skrb

Pojam roditeljske skrbi

Članak 91.

St. 1. Roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja, u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih i imovinskih prava te dobrobiti. Roditeljsku skrb roditelji su dužni ostvarivati u skladu s djetetovim razvojnim potrebama i mogućnostima.

St. 2. Roditelj se ne može odreći prava na roditeljsku skrb.

Zastupanje djeteta

Članak 99.

St. 1. Roditelji koji ostvaruju roditeljsku skrb imaju dužnost i pravo sporazumno zastupati svoje dijete u odnosu prema trećima u osobnim i imovinskim pravima.

* Obiteljski zakon iz 2014.

* Napomena: Od siječnja 2015. u primjeni je (opet) Obiteljski zakon donešen 2003. godine jer je, odlukom Ustavnog suda, u tijeku ocjena ustavnosti novog Obiteljskog zakona iz 2014.

Gardasil_vaccine_and_box_new

Pravo RH koje uređuje profesionalne standarde u vezi s člankom 4. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i dostojanstva ljudskog bića u pogledu primjene biologije i medicine: Konvencije o ljudskim pravima i biomedicini (NN MU 13/2003) – Konvencija Oviedo

Zakon o liječništvu*

(NN 121/03, 117/08; u daljnjem tekstu: ZL)

V. PRAVA I OBVEZE LIJEČNIKA U OBAVLJANJU LIJEČNIČKE DJELATNOSTI

MEĐUSOBNI ODNOSI LIJEČNIKA I PACIJENATA

Članak 19.

St. 1. Svi postupci medicinske prevencije, dijagnostike i liječenja moraju se planirati i provoditi tako da se očuva ljudsko dostojanstvo, integritet osobe i prava pacijenata, a posebno pravo na informiranost i samostalno odlučivanje.

St. 2. Liječnik je dužan u odnosu prema pacijentima postupati primjenjujući i poštujući odredbe posebnih zakona koji reguliraju prava pacijenata te odredbe Kodeksa Hrvatske liječničke komore.

PRIZIV SAVJESTI

Članak 20.

St. 1. Radi svojih etičkih, vjerskih ili moralnih nazora, odnosno uvjerenja liječnik se ima pravo pozvati na priziv savjesti te odbiti provođenje dijagnostike, liječenja i rehabilitacije pacijenta, ako se to ne kosi s pravilima struke te ako time ne uzrokuje trajne posljedice za zdravlje ili ne ugrozi život pacijenta. O svojoj odluci mora pravodobno izvijestiti pacijenta te ga uputiti drugom liječniku iste struke.

St. 2. Ako je liječnik zaposlen u zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu, odnosno drugoj pravnoj osobi koja obavlja zdravstvenu djelatnost ili kod drugog liječnika koji obavlja privatnu praksu, mora o odluci izvijestiti svog nadređenog, odnosno poslodavca.

VIII. HRVATSKA LIJEČNIČKA KOMORA

KODEKS MEDICINSKE ETIKE I DEONTOLOGIJE

Članak 45.

St. 1. Skupština Komore donosi Kodeks medicinske etike i deontologije.

St. 2. Kodeks medicinske etike i deontologije, polazeći od humanističkih načela i temeljnih vrijednosti društva, utvrđuje načela i pravila kojih se liječnici moraju pridržavati pri obavljanju svog zvanja.

IX. DISCIPLINSKA ODGOVORNOST LIJEČNIKA

DISCIPLINSKE POVREDE

Članak 50.

St. 1. Liječnik je disciplinski odgovoran ako:

– povrijedi odredbe ovoga Zakona,

– povrijedi Kodeks medicinske etike i deontologije Komore,

– obavlja nestručno liječničku profesiju,

– svojim ponašanjem prema pacijentu, drugom liječniku ili trećim osobama povrijedi ugled liječničke profesije,

– ne ispunjava Statutom ili drugim općim aktomodređene članske obveze prema Komori.

St. 2. Kaznena i prekršajna odgovornost liječnika ili disciplinska odgovornost u zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu ili drugoj pravnoj osobi koja obavlja zdravstvenu djelatnost ne isključuje disciplinsku odgovornost liječnika pred Komorom.

* Zakon o liječništvu

blackbird-542460_1280

Kodeks medicinske etike i deontologije*

(NN 55/08)

I. TEMELJNA NAČELA

Članak 1.

St. 3. Liječnik će pomoć pružati jednako svima bez obzira na dob, spol, rasu, narodnost, vjeru, političko uvjerenje, društveni položaj ili bilo koje druge okolnosti, poštujući pri tome ljudska prava i dostojanstvo osobe.

St. 4. Svim svojim sposobnostima čuvat će plemenitu tradiciju liječničkog poziva održavajući visoke standarde stručnog rada i etičkog ponašanja prema pacijentu i njegovim bližnjima te zdravim osobama.

2. OBVEZE PREMA PACIJENTU / BOLESNIKU

Članak 2.

St. 4. Poštovat će pravo duševno sposobnog i svjesnog pacijenta da dobro obaviješten slobodno prihvati ili odbije pojedinog liječnika, odnosno preporučenu liječničku pomoć. Kad pacijent nije sposoban o tome odlučivati, o tome odlučuje njegov zastupnik. Ako zastupnik nije nazočan, liječnik će, ako se s odlukom ne može pričekati, primijeniti, po svom znanju, najbolji način liječenja.

St. 5. Pregled i pružanje liječničke pomoći djeci i maloljetnim osobama liječnik će učiniti uz suglasnost roditelja ili skrbnika, odnosno starijih najbližih punoljetnih članova obitelji, osim u hitnim slučajevima. On će primijeniti najprikladniji postupak, a otkloniti zahtjeve laika koji bi mogli ugroziti zdravlje ili život djeteta i maloljetne osobe. Pri sumnji na zloporabu ili zlostavljanje djece i malodobnih osoba, liječnik je obvezan upozoriti odgovorna tijela, obazrivo čuvajući privatnost i interes djeteta, odnosno maloljetne osobe.

St. 8. Liječnik će na prikladan način obavijestiti pacijenta o dijagnostičkim postupcima i pretragama, njihovim rizicima i opasnostima te rezultatima, kao i svim mogućnostima liječenja i njihovim izgledima na uspjeh te mu primjereno pružiti potrebne obavijesti kako bi pacijent mogao donijeti ispravne odluke o dijagnostičkom postupku i predloženom liječenju.

St. 9. Obveza je liječnika da pokaže razumijevanje za zabrinutost pacijentovih bližnjih, da ih o pacijentovu stanju ispravno obavješćuje te da s njima surađuje na pacijentovu korist.

10. ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 10.

St. 1. Poštivanje odredaba ovoga Kodeksa obvezno je za sve liječnike.

St. 2. Povrede odredaba ovoga Kodeksa disciplinske su povrede. Disciplinski postupak zbog povrede Kodeksa propisan je aktima Hrvatske liječničke komore.

St. 4. Liječnici su obvezni odbiti svaku radnju koja je u suprotnosti s načelima iznesenim u Kodeksu, a Komora im je obvezna pomoći svim stručnim i pravnim sredstvima, ako se za to ukaže potreba.

St. 5. Kaznena i prekršajna odgovornost liječnika ili disciplinska odgovornost u zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu ili drugoj pravnoj osobi koja obavlja zdravstvenu djelatnost, ne isključuje pokretanje disciplinskoga postupka pred nadležnim sudom Komore.

* Kodeks medicinske etike i deontologije

child-337540_1280

Zakon o zdravstvenoj zaštiti*

(150/08, 71/10, 139/10, 22/11, 84/11, 154/11, 12/12, 35/12, 70/12, 144/12, 82/13, 159/13, 22/14, 154/14)

XIV. ZDRAVSTVENI RADNICI

Članak 124.

St. 1. Zdravstveni radnici su osobe koje imaju obrazovanje zdravstvenog usmjerenja i neposredno u vidu zanimanja pružaju zdravstvenu zaštitu stanovništvu, uz obvezno poštovanje moralnih i etičkih načela zdravstvene struke.

St. 2. Zdravstveni radnici obrazuju se na medicinskom, dentalnom ili farmaceutsko-biokemijskom fakultetu, studijskom smjeru logopedije te drugom visokom učilištu zdravstvenog usmjerenja, kao i u srednjim školama zdravstvenog usmjerenja, odnosno učilištu ili u srednjim školama koje imaju odobrenje za provođenje obrazovnog programa zdravstvenog usmjerenja.

St. 3. Obveza je zdravstvenih radnika da pri pružanju zdravstvene zaštite postupaju prema pravilima zdravstvene struke, na način da svojim postupcima ne ugroze život i zdravlje ljudi.

St. 4. Poslodavac je obvezan sve zdravstvene radnike koji neposredno u vidu zanimanja pružaju zdravstvenu zaštitu stanovništvu osigurati od štete koja bi mogla nastati u provođenju zdravstvene zaštite.

* Zakon o zdravstvenoj zaštiti

teddy-242876_1280

Kazneni zakon*

(125/11, 144/12)

POSEBNI DIO

X. KAZNENA DJELA PROTIV ŽIVOTA I TIJELA

Tjelesna ozljeda

Članak 117.

St. 1. Tko drugoga tjelesno ozlijedi ili mu naruši zdravlje,

kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.

St. 2. Tko djelo iz stavka 1. počini iz mržnje, prema članu obitelji ili prema osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi, teže tjelesne ili duševne smetnje, invaliditeta ili trudnoće, ili kao službena osoba u obavljanju službe ili javne ovlasti,

kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.

St. 3. Kazneno djelo iz stavka 1. progoni se po privatnoj tužbi.

* Napomena: Tjelesno (fizičko) zlostavljanje odnosi se na namjerno nanošenje ozljeda djetetu fizičkim putem od strane roditelja ili odraslih osoba, ali i na nesprečavanje istog. Ovo uključuje udaranje, šamaranje, nanošenje opeklina, bacanje na pod ili niz stepenice, vezanje uz radijator ili ormar, uskraćivanje hrane, zatvaranje na tavan ili u podrum, davanje otrovnih sredstava, alkohola ili neodgovarajućih lijekova, pokušaje utapanja ili davljenja djeteta, tresenje djeteta.

Tjelesno zlostavljanje najčešće je vidljivo na koži djeteta, a uzrokuje različite ozljede kao što su: modrice, opekline, prijelome kostiju, unutarnje ozljede i oštećenja mozga. U najekstremnijim slučajevima može uzrokovati smrt. Djeca koja su fizički zlostavljana često imaju probleme  u ponašanju, komunikaciji, nisko samopoštovanje, agresivni su i skloniji fizičkom rješavanju sukoba u odnosu na ne zlostavljanu djecu.

Teška tjelesna ozljeda

Članak 118.

St. 1. Tko drugoga teško tjelesno ozlijedi ili mu teško naruši zdravlje,

kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

St. 2. Tko djelo iz stavka 1. ovoga članka počini iz mržnje, prema bliskoj osobi ili prema osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi, teže tjelesne ili duševne smetnje ili trudnoće, ili kao službena osoba u obavljanju službe ili javne ovlasti,

kaznit će se kaznom zatvora od jedne do osam godina.

Osobito teška tjelesna ozljeda

Članak 119.

St. 1. Ako je kaznenim djelom iz članka 116. stavka 1. i 2. i članka 118. stavka 1. ovoga Zakona doveden u opasnost život ozlijeđenog, ili je uništen ili trajno i u znatnoj mjeri oslabljen koji važan dio njegova tijela ili koji važan organ, ili je prouzročena trajna nesposobnost za rad ozlijeđenog, ili trajno i teško narušenje njegova zdravlja, trajna iznakaženost ili trajna nesposobnost za reprodukciju,

počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do osam godina.

St. 2. Tko djelo iz stavka 1. ovoga članka počini iz mržnje, prema bliskoj osobi ili prema osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi, teže tjelesne ili duševne smetnje ili trudnoće, ili kao službena osoba u obavljanju službe ili javne ovlasti,

kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

St. 3. Tko neku od posljedica navedenih u stavku 1. ovoga članka prouzroči namjerno,

kaznit će se kaznom zatvora od tri do dvanaest godina.

Teška tjelesna ozljeda s posljedicom smrti

Članak 120.

Ako je počinjenjem kaznenog djela iz članka 116., članka 118. i članka 119. ovoga Zakona prouzročena smrt,

počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od tri do petnaest godina.

XI. KAZNENA DJELA PROTIV LJUDSKIH PRAVA I TEMELJNIH SLOBODA

Povreda ravnopravnosti

Članak 125.

St. 1. Tko na temelju razlike u rasi, etničkoj pripadnosti, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju, bračnom ili obiteljskom statusu, dobi, zdravstvenom stanju, invaliditetu, genetskom naslijeđu, izražavanju rodnog identiteta, spolnom opredjeljenju ili drugim osobinama uskrati, ograniči ili uvjetuje drugome pravo na stjecanje dobara ili primanje usluga, pravo na obavljanje djelatnosti, pravo na zapošljavanje i napredovanje, ili tko na temelju te razlike daje drugome povlastice ili pogodnosti glede navedenih prava,

kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.

St. 2. Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se tko progoni pojedince ili organizacije zbog njihova zalaganja za ravnopravnost ljudi.

Povreda slobode vjere

Članak 130.

St. 1. Tko uskrati ili ograniči slobodu savjesti i vjeroispovijesti, javnog očitovanja vjere ili drugog uvjerenja,

kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.

XIII. KAZNENA DJELA PROTIV OSOBNE SLOBODE

Prisila

Članak 138.

St. 1. Tko drugoga silom ili ozbiljnom prijetnjom prisili da što učini, ne učini ili trpi,

kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.

St. 2. Kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka progoni se po privatnoj tužbi, osim ako je počinjeno iz mržnje, prema djetetu ili osobi s težim invaliditetom ili bliskoj osobi.

Prijetnja

Članak 139.

St. 1. Tko drugome ozbiljno prjeti kakvim zlom da bi ga ustrašio ili uznemirio,

kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.

St. 2. Tko drugome ozbiljno prijeti da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti, teško tjelesno ozlijediti, oteti, ili mu oduzeti slobodu, ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom, ionizirajućim zračenjem, oružjem, opasnim oruđem ili drugim opasnim sredstvom, ili uništiti društveni položaj ili materijalni opstanak,

kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.

St. 3. Ako je kazneno djelo iz stavka 1. i 2. počinjeno prema službenoj ili odgovornoj osobi u vezi s njezinim radom ili položajem ili prema novinaru u vezi s njegovim poslom, ili prema većem broju ljudi, ili ako je prouzročilo veću uznemirenost stanovništva, ili ako je osoba kojoj se prijeti dulje vrijeme stavljena u težak položaj,

počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

St. 4. Kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka progoni se po privatnoj tužbi, a kazneno djelo iz stavka 2. ovoga članka progoni se po prijedlogu, osim ako je djelo iz stavka 1. ili 2. počinjeno iz mržnje, prema djetetu ili osobi s težim invaliditetom ili bliskoj osobi.

XVIII. KAZNENA DJELA PROTIV BRAKA, OBITELJI I DJECE

Povreda djetetovih prava

Članak 177.

St. 1. Roditelj, posvojitelj, skrbnik ili druga osoba koja grubo zanemaruje svoje dužnosti podizanja, odgoja i obrazovanja djeteta,

kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.

St. 2. Tko zlostavi dijete ili ga prisili na pretjerani rad ili rad koji ne odgovara njegovoj životnoj dobi, na prosjačenje ili ga navodi na drugo ponašanje koje je štetno za njegov razvoj ili na drugi način grubo povrijedi djetetova prava,

kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

St. 3. Ako se zbog kaznenog djela iz stavka 1. i 2. ovoga članka dijete odalo prosjačenju, prostituciji ili drugim oblicima društveno neprihvatljivog ponašanja, ili je prouzročena teška tjelesna ozljeda djeteta,

počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do osam godina.

St. 4. Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. i 2. ovoga članka prouzročena smrt djeteta,

počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od tri do petnaest godina.

XIX. KAZNENA DJELA PROTIV ZDRAVLJA LJUDI

Nesavjesno liječenje

Članak 181.

St. 1. Doktor medicine, doktor dentalne medicine ili drugi zdravstveni radnik koji obavljajući zdravstvenu djelatnost primijeni očito nepodobno sredstvo ili način liječenja ili na drugi način očito ne postupi po pravilima zdravstvene struke ili očito nesavjesno postupa pa time prouzroči pogoršanje bolesti ili narušenje zdravlja druge osobe,

kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.

St. 2. Ako je kaznenim djelom navedenim u stavku 1. ovoga članka prouzročena teška tjelesna ozljeda drugoj osobi ili je postojeća bolest znatno pogoršana,

počinitelj će se kazniti kaznom zatvora do tri godine.

St. 3. Ako je kaznenim djelom navedenim u  stavku 1. ovoga članka prouzročena osobito teška tjelesna ozljeda drugoj osobi ili je kod druge osobe došlo do prekida trudnoće,

počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

St. 4. Ako je kaznenim djelom navedenim u stavku 1. ovoga članka prouzročena smrt jedne ili više osoba,

počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od tri do dvanaest godina.

St. 5. Ako je kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka počinjeno iz nehaja,

počinitelj će se kazniti kaznom zatvora do šest mjeseci.

St. 6. Ako je kazneno djelo iz stavka 2. ovoga članka počinjeno iz nehaja,

počinitelj će se kazniti kaznom zatvora do jedne godine.

St. 7. Ako je kazneno djelo iz stavka 3. ovoga članka počinjeno iz nehaja,

počinitelj će se kazniti kaznom zatvora do tri godine.

St. 8. Ako je kazneno djelo iz stavka 4. ovoga članka počinjeno iz nehaja,

počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do osam godina.

Krivotvorenje lijekova ili medicinskih proizvoda

Članak 185.

St. 3. Tko izradi lažno ili preinači izvorno unutarnje ili vanjsko pakovanje lijeka ili medicinskog proizvoda, sažetak opisa svojstava lijeka, uputu o lijeku, uputu za uporabu medicinskog proizvoda, dokumentaciju o djelatnoj ili pomoćnoj tvari,

kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.

St. 5. Tko djelo iz stavka 1., 2., 3. i 4. ovoga članka počini zloupotrebljavajući povjerenje koje uživa kao stručnjak, proizvođač ili dobavljač, ili ga počiniti putem sredstava pogodnih za masovnu distribuciju kao što su informacijski sustavi uključujući i internet,

kaznit će se kaznom zatvora od jedne do osam godina.

St. 6. Za pokušaj kaznenog djela iz stavka 3. i 4. ovoga članka počinitelj će se kazniti.

Proizvodnja i stavljanje u promet štetnih proizvoda za liječenje

Članak 186.

St. 1. Tko kao lijek, homeopatski ili medicinski proizvod pripravi ili proizvede radi prodaje ili drugog načina stavljanja u promet pripravke ili proizvode koji su štetni za zdravlje ljudi, pa time izazove opasnost za zdravlje druge osobe,

kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.

St. 2. Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se tko nabavlja, prerađuje, raspodjeljuje ili stavlja u promet zaraženu krv ili drugo tkivo ili iz njih izrađuje sredstva za liječenje.

St. 3. Tko kazneno djelo iz stavka 1. i 2. ovoga članka počini iz nehaja,

kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.

* Napomena: Vidjeti i članak 192. Teška kaznena djela protiv zdravlja ljudi.

XXIII. KAZNENA DJELA PROTIV IMOVINE

IZNUDA

Članak 243.

St. 1. Tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist silom ili ozbiljnom prijetnjom prisili drugoga da što učini, ne učini ili trpi na štetu svoje ili tuđe imovine,

kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

* Kazneni zakon

9008089311_9c6e644dfc_h

*

Zakonske odredbe koje su neposredno vezane uz postupak odgađanja ili odbijanja cijepljenja propituju se i u sljedećim napisima*:

Strategija – što učiniti ako ne želimo cijepiti djecu – i kako?

Nova strategija – što učiniti ako ne želimo cijepiti djecu – i kako?

* Napomena: Za sadržaj tih napisa odgovaraju njihovi pisci, a čitatelji su pozvani da razborito i oprezno preispituju sve navode i promišljeno donose odluke hoće li se i na koji način njima koristiti ili će izabrati drugačija rješenja.

Share this article

EmailEmail
PrintPrint